kriva jer sam žena

Imala sam 17 godina kada sam jednu predvečer, kao toliko puta do tada, prolazila našom ulicom od naše kuće do kuće moga strica i strine. Oni koji me znaju, znaju također da dolazim iz malog grada, male zemlje. U našem naselju svi su poznavali svakoga. Čak u našem gradu u to vrijeme nije postojalo puno ljudi koje mi ili naši roditelji nisu poznavali. U to vrijeme, tada u mom malom gradu, malom mjestu, maloj ulici u kojoj sam odrasla, nije postojalo ništa što me je zabrinjavalo u smislu vlastite sigurnosti. Tu predvečer prolazio je auto, kao toliko puta prije, ali se te večeri auto odlučio zaustaviti pored mene i vozač kojeg nisam poznavala spustio je prozorsko staklo. U prvom trenutku pomislila sam kako je sigurno zalutao, krajičkom oka primijetila sam…

praktična strana putovanja – naši kriteriji za odabir destinacije, što nosimo i koliko trošimo?

Negdje sam jednom pročitala: Putovanje nije tvoje pravo, već tvoja povlastica u životu. Nekako se od tada toga i držimo – svijesti o tome da kada napustimo okvire vlastite kuće, grada i zemlje, sve ono na što smo navikli i što nam je sastavni dio života, više nije nužno dio života u koferima. Ono što poznajemo iz svoje zemlje, vrlo često prestaje biti i ako se krećemo u novim kulturama i ljudima koje do sada nismo susretali, vjerojatno je da će puno toga imati drugačiju narav i oblik. Nemamo pravo imati iste beneficije kao kada smo u zemlji iz koje dolazimo, ali imamo pravo iz svega pronalaziti i uzimati najbolje. naši kriteriji Postoje zemlje i dijelovi zemalja koje sanjamo posjetiti i koje se nalaze na nekim fiktivnim listama, ali zapravo…

život u koferima peteročlane obitelji – Dominikanska Republika

Stajali smo u kuhinji krajem travnja prošle godine. Gotovo na rubu snaga nakon godine borbe s problemima s kućom koji su na svjetlo dana izbacili puno više od samo osiguranja, troškova, manjka radne snage i ostalih nužda koje nepobitno nose više od samo praktičnih i logičnih rješenja. Tjedan dana prije odlaska u Hrvatsku pred nas je pala ponuda da otputujemo idućih 10 mjeseci. Odluka da iznajmimo kuću, napustimo sve na čemu smo do tada radili, došla je kao katarza i prikazanje. Nitko od nas nije znao na što pristajemo i koliko će nas naša odluka daleko dovesti. Ali bila je to odluka koju smo morali donijeti. Da otputujemo. Zbog sebe, zbog svega što smo sanjali, što smo osjećali i čemu smo se nadali. Prošlo je 8 mjeseci od tada. Osam…

poželite li nekada da su vaša djeca drugačija i što to govori o vama?

Danas je jedna od onih nedjelja kada poželim prespavati dan u krevetu. Jedna od onih nedjelja kada imaš ideje i planove i želje i trudiš se svim snagama i na kraju se opet zapitaš gdje je krenulo u krivom smjeru. Mada ja ne vjerujem u pravo i krivo i dopuštam svim emocijama da budu koliko god vremena trebalo, ne sudim dane na loše i dobre, i samo trenutke vidim kao teške, ispunjene, radosne, tmurne, svejedno mi nekada dođe da pobjegnem. Znate, danas je jedan od onih dana u kojemu ne bih,  da ste me promatrali sa strane, vjerovali da sam ja jedna od onih koje svo svoje vrijeme provodi zajedno sa svojom djecom. Danas mi ih je naprosto došlo dosta u više navrata bez da su išta posebno bili naporni,…

djeca, novac i matematika – kako naučiti dijete vrijednost novca?

Pisala sam puno o unschoolingu koji između ostaloga podržava djetetovu autonomiju, slobodu donošenja odluka i biranja onoga što je za dijete važno. Često kada pričamo o unschoolingu javljaju se ona pitanja: a što s pisanjem, a što s matematikom? MI koji smo produkti školskog sustava, često ne možemo apstraktno zamisliti svijet u kojem se matematika uči na drugačije načine od onog standardnog iz udžbenika. Ali matematika je svuda oko nas i ako samo malo otvorimo oči i svjetonazore, možda nam se dogodi da počnemo matematiku gledati kao nešto potrebito i zabavno, a ne kao teško i mučno. Mogla bih o konkretnim primjerima kako matematiku učimo kroz život pisati puno i to mi je nekako ideja za nastavak ovih kolumni – da na jednostavan i praktičan način opišem kroz primjere iz…

zašto smo odlučili sve napustiti i putovati svijetom idućih godinu dana?

Zašto smo odlučili sve napustiti i putovati svijetom idućih godinu dana? Htjela sam ovaj tekst napisati u nekoliko navrata zadnjih nekoliko mjeseci, ali naprosto ga nisam mogla uobličiti. Ono što je nekada jako jednostavno, isto tako nekada ima svoje razloge da ne dođe od prve (nekada ni od stote). Ali zadnjih dana intenzivno razmišljam kako da vam najbolje dočaram odluku koja je došla iznenada i za koju je trebalo i hrabrosti i spremnosti da je se donese. Pišem ovaj tekst u hladu smokve dok slušam zrikavce kako pjevaju. Uskoro će biti 3 mjeseca od kada smo napustili Dansku. Ono što je trebao biti kratak predah od problema i izazova koje nam je prošla godina donijela (u našem slučaju to je bilo vrlo intenzivno razdoblje renovacije i poteškoća s kućom) doslovno…

socijalni život nas homeschooler-a

Motivirana komentarima na moj zadnji tekst gdje sam pisala o predrasudama o homeschooling-u s kojima se svakodnevno susrećem, voljela bih se više osvrnuti na socijalizaciju i mitove o istom, ali kako o tome postoji brojna literatura, samo bih navela kako ja u detalje iste neću ovom prilikom ulaziti. Preporučila bih uvijek sjajne G. Neufelda i G. Matea: Hold onto your kids – za razbijanje mitova o vršnjačkom pripadanju i potrebi djece da budu više s vršnjacima nego roditeljima. I isto tako fantastičnu knjigu Petera Greya: Free to play u kojoj se on između ostalog osvrće na moderan fenomen dobne segregacije u vrtićima i školama i kako zapravo ista ima više štete nego koristi. Ono o čemu ovaj put želim pisati je o osobnim iskustvima i praktičnim aspektima našeg socijalnog života….

predrasude s kojima se svakodnevno susrećem otkad sam ispisala djecu iz škole

Jeste li jedna od onih osoba koja ne može nego suditi o životima drugih? Jeste li ona mama koja misli da je njezin izbor i način jedini ispravan? Uhvatite li sebe ikada kako razmišljate o tuđim odlukama kao o ludosti za koju ne možete naći opravdani razlog? Mislim da, iako ne želimo isto uvijek priznati, velika većina nas je bila ta koja je u nekim trenutcima odmahivala glavom i propitivala tuđe izbore i odluke. Sigurno smo se svi u nekom trenutku osjetili bolji, vrjedniji i superiorniji od drugih. Mame nisu u tome izlika. Priča o osuđivanju drugih za mene je dobila jednu sasvim novu dimenziju kada sam se našla u epicentru istoga. I moram priznati da me je iznenadilo. Jer Danska naizgled nije jednako otvoreno kritična, ljudi se puno manje miješaju…

druga strana medalje: je li Danska idealna zemlja za život?

Nemojte mi zamjeriti što pišem iz danske perspektive, evo ide mi već trinaesta godina života ovdje. Znam, slijepa sam za mnoge stvari koje se događaju u Hrvatskoj. Znam slijepa sam i za životne prilike zemlje koju sam napustila. No kako Hrvatska često gleda prema Danskoj s jednom vrstom divljenja i želje da dosegne neke danske standarde, možda nije loše demistificirati neke danske fenomene. Jer naime kada prođeš prvobitan šok preseljenja i kulturološke razlike (da ne pričam o mentalitetu koji vjerojatno nikada u potpunosti neću prožvakati), kada prođeš fazu lude zaljubljenosti i onda neopisivu zahvalnost za sve mogućnosti koje si dobio, shvatiš da postoje i crne strane te realnosti i da niti jedna zemlja niti jedan sustav nije savršen, pa onda počneš kritički gledati na neke naizgled normalne pojave, a onda…

trenutak kada sam shvatila da nam se “unschooling” dogodio

Veljača 2021. godine Pišem ovo prije svega kao podsjetnik nekoj budućoj sebi kako postoje dani naizgled sasvim obični i isti kao i svi drugi, a opet tako fundamentalno različiti i važni da se niti jedan drugi ne može s njima mjeriti. Pišem ovo sebi, ali i kao inspiraciju drugima. Pišem za one istinski radoznale, otvorene, željne nekih novih pogleda, obzora, životnih trenutaka. Jer život nije jednosmjeran, isti, nepromjenjiv i ono što je sada, već sutra možda nije i neće više nikada biti isto. Nedjelja je, obična nedjelja, za mnoge pa i za nas jedna od mnogih. Sjećam se koliko sam puta, čitajući i slušajući o unschoolingu i deschoolingu prije godinu-dvije dana, naišla na rečenicu kako se u svakom procesu, kako bi se došlo do uspješnog unschoolinga, treba prije svega proći…