Pisala sam puno o unschoolingu koji između ostaloga podržava djetetovu autonomiju, slobodu donošenja odluka i biranja onoga što je za dijete važno. Često kada pričamo o unschoolingu javljaju se ona pitanja: a što s pisanjem, a što s matematikom? MI koji smo produkti školskog sustava, često ne možemo apstraktno zamisliti svijet u kojem se matematika uči na drugačije načine od onog standardnog iz udžbenika.
Ali matematika je svuda oko nas i ako samo malo otvorimo oči i svjetonazore, možda nam se dogodi da počnemo matematiku gledati kao nešto potrebito i zabavno, a ne kao teško i mučno.
Mogla bih o konkretnim primjerima kako matematiku učimo kroz život pisati puno i to mi je nekako ideja za nastavak ovih kolumni – da na jednostavan i praktičan način opišem kroz primjere iz naših svakodnevnih interakcija kako se matematika usvaja bez napora.
Prvi dio je ovaj o financijama i osvješćivanju moći i vrijednosti novca.
Dolaskom u Hrvatsku početkom svibnja naša se starija kćer jako zainteresirala za pojam valute i različitih vrijednosti koje novac u svakoj zemlji predstavlja. Prvo smo pričali o kunama, novčanicama i njihovim specifičnostima. U jednom trenutku sam skupila sve novčanice različitih vrijednosti koje imamo u kunama. Onda je pitala za kovanice pa kada su kovanice iz kune prešle u lipe pričali smo o dijelovima većih cjelina, koliko lipa treba da bi imao jednu kunu, što se može kupiti za koju kovanicu ili novčanicu. Primjeri koje koristim da im dočaram različite vrijednosti uvijek su konkretni i u odnosu na ono što njih zanima i što vole: sladolede, žvakače, voće, igračke. Na taj način im nešto apstraktno kao npr. 10 kn počinje predstavljati jedan smoothie iz Bio&Bio, 5 kn dvije lizaljke, itd.
No priča o novcu ima i drugu stranu, upravo onu meni puno važniju – o vrijednosti novca i kako do njega doći i što s njime raditi.
Ideju za početnu priču o financijama dobila sam iz jednog podcasta. Ideja je jednostavna: s oko četvrte godine (možda malo kasnije, nikako ranije) počne se s djetetom pričati o novcu. Djetetu se odredi simboličan iznos, kod nas je to 20 kuna tjedno (ili kruna kada smo u Danskoj, vrijednosti su iste). S djetetom se naprave tri staklenke ili posude ili čaše i na njih se napiše: „Štednja“, „Za dobrotvorne svrhe“, „Novac za trošenje“. U prve dvije se od tih 20 kuna u svaku stavi po 5 kuna. Smisao je i osvijestiti da se dio novaca može i treba u štedjeti za nešto što više košta, ili jednostavno novce ostaviti za crne dane, također se s djetetom razgovara o pomoći onima koji nemaju toliko koliko i mi – obje teme se mogu proširivati i nadograđivati ovisno o djetetovom interesu i razumijevanju. Ostalih 10 kuna je na djetetu da potroši na što i kada želi. Tih 20 kuna dijete dobiva svaki tjedan – kod nas svakog ponedjeljka. S vremenom uče koliko im treba da uštede za nešto što vrijedi više, s vremenom nauče raspodijeliti novac, počele su i pregovarati oko posuđivanja jedna drugoj i vrlo često se na konstruktivan način dogovore: „Ti meni kupiš xy sada, ja ću tebi drugi put xx“. I tih se dogovora drže.
Također, pravilo je da za stvari koje koštaju više od 100 kuna imaju tjedan dana da pričekaju i razmisle žele li to uistinu i treba li im to zapravo – ako nakon tjedan dana i dalje to žele, imaju pravo svojim novcem kupiti željenu stvar.
Ideja o plaćanju džeparca za poslove koje obavljaju u kući smo odbacili prije nego smo je proveli u djelo. Nekako mi nikako nije sjedalo da ono što radimo u zajednici i za zajednicu trebam plaćati. Također naišla sam i na podatak kako često kod te djece osjećaj da zarađuju kod kuće ne stvara taj osjećaj o uzajamnoj pomoći i cijenjenju onoga što jedni za druge radimo i onda kada dijete bude dovoljno veliko da novac zaradi negdje drugdje, jednostavno prestanu raditi kućanske poslove i roditelji ostanu poraženi.
Mi smo još uvijek u Hrvatskoj i kune apsolviramo do najmanjih detalja. Iduća destinacija nam je Dominikanska Republika i Meksiko i onda ćemo se s kuna prebaciti na pesose, jer jedna kuna onda iznosi 9 pesosa u DR ili 3,6 pesosa u Meksiku. A stvari koje za te svote mogu dobiti sigurno imaju drugačije vrijednosti nego u Europi.
U svakom slučaju bit će zanimljivo.
Foto: pexels.com
