zašto biramo biti žrtve vlastitog života?

Odgovor na tekstove objavljene na portalu (ovdje i ovdje). Pročitala sam oba. Priznajem – drugi mi je više legao jer nosi manje grubosti u sebi. Međutim, oba mi grebu ranu koju nosim već neko vrijeme, a tematika uvijek ostane jednaka – nama mamama je teško. Majko, koja ovo čitaš – teško je. Ako imaš jedno dijete ili njih šestero, praktički je jednako. Teško postane u onom trenu kad drugo srce zakuca ispod tvog. Ne zato jer je život težak, a još manje roditeljstvo. Teško je jer se briga podupla, razmišljanje utrostruči, a odgovornost skoči drastično na ljestvici. Skrbiš, brineš i odgajaš – živo biće. Bilo bi prilično čudno da ostanemo jednake ili da naš život ne poprimi novu dimenziju. Zar ne? Na kraju dana – tu istu djecu, sve smo…