Listopad – mjesec svjesnosti da se u školi stvari nisu odradile kako spada Listopad je inače mjesec kad se kod mene u učioni sve intenzivno budi. Od roditelja koji su u programu pa su nezadovoljni jer su ušli u priču s nerealnim očekivanjima. Nema nikakvog napretka u prvih mjesec dana rada ili je napredak minimalan. Učenje s djecom s teškoćama u učenju je proces. Iako je sve jasno iskomunicirano na početku i dalje se pitanje napretka (da ne kažem zamjeranje o izostanku istog) dogodilo prerano. Zatim je hrpa upita za ulazak u program. Mailovi gdje ljudi traže pomoć, savjet. Ne znaju jesu li pošli ili došli. Nove dijagnoze, promjene programa obrazovanja. Stručne službe ništa konkretno još nisu rekle. Treći su oni kojima je voda došla do grla. Sve im je…
