Listopad – mjesec svjesnosti da se u školi stvari nisu odradile kako spada
Listopad je inače mjesec kad se kod mene u učioni sve intenzivno budi. Od roditelja koji su u programu pa su nezadovoljni jer su ušli u priču s nerealnim očekivanjima. Nema nikakvog napretka u prvih mjesec dana rada ili je napredak minimalan. Učenje s djecom s teškoćama u učenju je proces. Iako je sve jasno iskomunicirano na početku i dalje se pitanje napretka (da ne kažem zamjeranje o izostanku istog) dogodilo prerano.
Zatim je hrpa upita za ulazak u program. Mailovi gdje ljudi traže pomoć, savjet. Ne znaju jesu li pošli ili došli. Nove dijagnoze, promjene programa obrazovanja. Stručne službe ništa konkretno još nisu rekle.
Treći su oni kojima je voda došla do grla. Sve im je rečeno i obećano, ništa se od toga ne provodi, dijete ima loše rezultate, doma vam je sve narušeno.
Pa ako se nalazite u dvije skupine od tri, idu savjeti što i kako.
Ako ste dobili dijagnozu teškoća u učenju od privatnih ili kliničkih obrada, to je ispravna početna točka. Ako pak imate svoje sumnje jer vam je u školi teško, naručite se na obradu – morate provjeriti što se događa.
S nalazima idete učitelju i stručnoj službi škole. Oni nakon toga pišu svoje mišljenje te šalju dokumentaciju prema gradskom uredu. Kada se dobije rješenje, škola počinje provoditi individualizirani program. Taj program se provodi po preporukama za rad koje se nalaze na obradi. Dakle, ako preporuke nemate – obrada nije dobra. Učitelj treba edukaciju i podršku i preporuke za rad uz stručnu službu koja će mu u tome pomoći.
Stručna služba će vas pozvati na razgovor i tada bi trebali dobiti IP (individualizirani program) napisan za vaše dijete koji potpisujete. Ako je dijete u predmetnoj nastavi, svaki profesor za svoj predmet treba napisati IP.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ako ste roditelj koji ima dijete s IP-om već neko vrijeme i stvari se ne pomiču s mjesta – VI ste u problemu. Nebrojeno puta mi se dogodilo savjetovanje s roditeljima kojima je glava centimetar iznad vode a to znaju svi osim onih koji bi trebali – škole. Ne može se očekivati promjena ako se nije išlo razgovarati i pitati u školu – provodi li se IP, kako se provodi, kako izgledaju ispiti/odgovaranja, kako dijete napreduje. Da bi znali da vam se govori istina, morate i vi biti educirani. Često je slučaj da se u školi priča da će sve biti ok i da će se sve odraditi kako treba, a onda se ne radi i dijete ne ostvaruje svoj pravi potencijal. Možete vi doma sve postaviti ispravno no ako škola ne odradi što treba, rezultata neće biti.
Rad stručne službe kao i rad s djecom s teškoćama određen je Pravilnikom. Dakle zakonom objavljenim u Narodnim Novinama. Nije to izmislio susjed Marko i sad vi zahtijevate neka prava po tome. Čitajte i educirajte se.
Koje su osnovne točke IP-a?
Svako dijete je individualno i zahtjeva svoje načine prilagodbe no postoje neke točke koje bi svaki IP trebao imati:
- produljeno vrijeme pisanje ispita – ako je ispit na 4 strane, ne može za dijete s IP biti na 4 strane / ili će ga dijete pisati u dva navrata; ako dijete u pisanim ispitima često na prvom dijelu ispita nema grešaka, a drugi dio ispita je puno lošiji, tu se vidi problem pada koncentracije a ne neznanja
- vizualna prilagodba pisanih materijala – font, veličina fonta kao i prored treba biti prilagođen; ispit na oko mora izgledati pregledno; nema hrpe zbijenih zadataka; zadaci riječima se moraju raščlaniti na više stavki
- planovi ploča – plan ploče je bitan jer djetetu i roditelju pomaže u snalaženju oko gradiva
- prednost usmenom odgovaranju – djeca s teškoćama u učenju nemaju samo problem kako će nešto usvojiti već imaju problem i s reprodukcijom znanja; ako ih se ne ispita na adekvatan način izgledat će kao da ništa ne znaju; to se često može vidjeti u onim situacijama gdje roditelji nije jasno kako je dijete dobilo 2 a doma je gradivo pjevao
- ispitivanje manjih cjelina gradiva – ovo posebno vrijedi za stariju djecu gdje se uče geografija, povijest i priroda; ne može se dogoditi da dijete s IP odgovara 15 cjelina odjednom; djeca koja su kod mene u programu dobivaju uputu da ne kažem naredbu od mene da se javljaju za usmeno odgovaranje nakon svake četvrte lekcije
Nažalost, obujam posla u školama za stručne suradnike nije lak i posla je iznimno puno. Stručni suradnik ne sjedi u razredu da bi znao što se događa sa svakim djetetom koji ima rješenje o promjeni oblika obrazovanja stoga je na vama roditeljima da zatražite sastanak i pitate ako mislite da se nešto događa što se ne bi trebali događati ili da dijete ne dobiva tretman kakav je dogovoren po individualizaciji.
Nadam se da sam vam barem malo pomogla jer znam da vam nije lako…
Ako trebaš savjet ili pomoć, javi mi se slobodno mailom ili na društvenim mrežama @aula.pomoc.u.ucenju. Tu sam!
Fotografije: Freepik