Želimo da nam djeca jednog dana kažu istinu. Da nam se povjere kada pogriješe. Da dođu nama kada ih nešto zbuni, uplaši ili zanima. Želimo biti generacija roditelja koja sluša. Koja ne okreće glavu kada tema postane neugodna. Koja ne govori: “O tome ćemo kad budeš stariji ili starija.” Ali odnos u kojem se razgovara o svemu ne počinje preko noći. Ne počinje jednim velikim razgovorom u tinejdžerskim godinama. Gradi se puno ranije – kroz male svakodnevne razgovore. Želimo biti otvoreni roditelji. Ali neke razgovore još učimo voditi. Današnji roditelji puno toga rade drugačije. Otvorenije pričamo o emocijama, učimo djecu da prepoznaju svoje granice i pokušavamo stvoriti odnos u kojem znaju da nam uvijek mogu doći. No, čak i kada imamo najbolju namjeru, ponekad se pojavi ono pitanje: kako ovo…
