Razgovarale smo sa Evom, autoricom slovenskog bloga zvanog Nepopolna Mama. Pričale smo o single majkama i koliko je biti single i biti mama teško, izloženo osuđujućim pogledima, a s druge strane predivno i ispunjeno s puno ljubavi i pažnje.
“Ja sam cura, koja je sa 24 godine postala samohrana majka krasnom dječaku Luki, koji sad već ima 14 mjeseci i koji mi svaki dan pokazuje koliko život može biti lijep. Prije 3 mjeseca sam odlučila, da mi je dosta čitanja članaka kako su majčinstvo samo ruže i počela sam sa blogom Nepopolna Mama (u prijevodu vam je to Nesavršena Mama) koji ostvaruje ogromne brojke čitanosti.
Svaka majka danas mora biti doktor, kućna pomoćnica, trener, psiholog, prijatelj, kuhar, animator, vozač, majka, a ponekad i otac. Majke, koje su i majka i otac sve su češće, samo ih, nažalost, okolina još nije u potpunosti prihvatila.
Majke – koje su ostale same. Majke – koje su pobjegle kako bi bilo bolje njima i njihovoj djeci. Majke – koje je sudbina razdvojila od druge polovice. Majke koje su od početka tako same odlučile. Majke – koje moraju svaki drugi vikend poslati svoju djecu kod oca. Sve te majke su tu, one su naše susjede, kolegice s posla, sestre i prijateljice.
Nije to život kakvog se zamišlja dok se mašta o djeci i obitelji, ali nije niti sve tako crno.
Puno je situacija gdje poželiš još jedan par ruku, gdje poželiš nekoga tko će stati uz tebe i reći ti da će sve biti dobro. Umjesto toga, suočavaš se sa sa pogledima na ulici, pogledima koji osuđuju, pogledima koji govore ” ili je otjerala onog svog ili joj je napravio dijete i ostavio je, pa je sad sama”.
E pa nisi TI ta koja je jadna. Jadni su ljudi koji ne vide koliko se TI trudiš, koliko si sretna što imaš dijete i koliko si hrabra što ideš sama naprijed. Nikada, bez obzira u kojoj se situaciji nađeš, ne dozvoli da te takvi ljudi, pogledi i komentari slome. Biti samohrana mama nije sramota, niti tuga, niti žalost – to je jedan od najtežih poslova na svijetu, a plaća ti je dupla doza ljubavi.
Otkad sam postala mama, samohrana mama, zaključila sam kako nema veze što sam sama, jer sam jača nego što mislim i imam pravo biti sretna i ponosna. Iako mi bude teško, moram nastavit živjeti i djetetove potrebe su uvijek ispred mojih.
A najbitnije je, da znam, da mogu odgojiti sretno dijete, bez obzira na situaciju.”
