O radostima suživota sa bebom i krznenim prijateljem piše nam supermama Cvijeta. Više o njihovim avanturama možete saznati na @cvijetas.
“Uvijek kažem da jedina želja koju mi roditelji nisu ispunili je imati psa. Otkad znam za sebe sam željela psa. Zato sam sa svojih dvadeset godina kada sam bila dovoljno hrabra i “zrela”, zajedno sa svojim dečkom (sadašnjim mužem) – uzela psa. Moji roditelji tada nisu živjeli u Hrvatskoj, a ja sam studirala i imala sam vremena brinuti o najslađoj četveronožnoj buhtlici koja je obavljala nuždu svakih dvadeset minuta gdjegod je stigla, grickala sve cipele koje bi izvukla iz ormara, grebala po zidu i fotelji i tražila po stanu sve što šuška. Dva mjeseca je vladao kaos. S četvrtog kata u zgradi bez lifta sam trčala gore-dolje i do petnaest puta dnevno kako bi svoju “bebicu” naučila obavljati nuždu vani.
“A kako će sada Bumper?!” je bilo često pitanje kada nam je prije sedam mjeseci stigla naša PRAVA beba. Mi se nismo brinuli niti najmanje, jer poznajemo svog psa i znali smo da će to biti početak jednog divnog prijateljstva.
Slike koje sam oduvijek gledala na Pinterestu i Instagramu, filmići s Youtube-a postali su moja svakodnevnica. Da ne bi ispalo kako je “piece of cake” imati psa i malu bebu, podijelit ću s vama svoj status na Facebooku mjesec dana nakon rođenja naše srećice – “Gledala sam te žene u šetnji s bebom u kolicima i psom na uzici…i divila im se! Be careful what you wish for!”
Muž je krenuo redovito na posao, bili smo u srcu ljeta kada nam je pola obitelji i prijatelja bilo na moru, a nama su ostale na brizi dvije divotice, s potpuno različitim zahtjevima i željama. Jasno, jedan s nemjerljivo većim potrebama. Ovdje dolazimo do jedne od, najvažnijih riječi u vokabularu svih roditelja – organizacija. Sve se može, a to vi drage mame, sigurno najbolje znate.
Za nas je neprocjenjivo što naš sin ima priliku rasti uz psa, priliku odmah na početku života imati najboljeg prijatelja, osjetiti tu toplinu i bezuvjetnu ljubav, maziti životinju i poštovati životinjski svijet. Njegov mali vrisak i caklani osmijeh u očima kada gleda našeg psa kako se kreće, mazi, pozdravlja, traži nagradu i zalaje je nama najveći gušt i veselje, a budimo iskreni i olakšanje u zabavi i distrakciji naše bebe!
Sve u svemu, muž i ja jako puno ljubavi moramo dijeliti svaki dan, ali sve nam se to stostruko vraća u onim trenutcima kada se oboje stisnu uz nas. A takvih trenutaka je jako puno! Ponekad i previše da bi stigli uživati u njima od silnih obaveza koje donosi svakodnevnica. Nema ljepšeg prizora od njih dvoje “u igri” i istraživanju na tepihu. To je nama “sve”.
