Sve mi jako dobro znamo kako je život prije djece izgledao, koje su nas stvari opterećivale, koje su teme razgovora prevladavale, što su nam bili prioriteti itd. Kada je u naš život ušlo to malo biće, jednostavno sve ono, iz ondašnjeg života je ili stalo na neko vrijeme ili se potpuno promijenilo, jer promijenile smo se mi. One žene, iz ondašnjeg života više nema. Postale smo netko drugi. Usudile bi se reći da smo ušle u jednu intenzivniju, zreliju i ispunjeniju životnu fazu. Postale smo mame.
Ovo je priča o dva biciklića. Ti biciklići se zovu Woom. Imaju 3 godine. Jedan je jarke boje poput sunca, vedar i nasmijan baš kao i njegov vlasnik Luka, a drugi je boje mora i neba, za hrabrog i neustrašivog dječaka Stefija. Woom biciklići su se jednog dana dogurali do naših dječaka i na njihov veliki 4-ti rođendan izmamili najveće osmijehe. Ali znate one osmijehe s dodatnim oprezom. Jer, ovi biciklići su za velike dječake.
Danima mi glavom prolaze razne misli, pomalo teške i zabrinute. Razmišljam o ovoj maloj zemljici, predivnoj i šarolikoj, koja je zapela u nekim davnim vremenima, u kojoj žive ljudi različitih sudbina, različitih razmišljanja, ljudi otvorenijih i oni jako zatvorenih pogleda na život. Zapravo, mislila sam da živimo u vremenima u kojima je nepotrebno spominjati osnovna ljudska prava, dostojanstvo, u vremenima gdje svatko ima pravo glasa, svog mišljenja…. Ali zapravo živimo u vremenima kada pod krinkom liberalnog imamo okove konzervatizma i primitivizma u sebi.
Dodir je prvi kontakt sa djetetom, čaroban trenutak koji se pamti čitavog života. Potpun, prirodan i nježan. Taj dodir i miris bebine kože podsjeća na sreću. Zato je važno da koža naših najmanjih bude zaštićena, njegovana i ljubljena, baš kao što i treba biti.
Prošli tjedan imale smo priliku uživati u predstavljanju Ergobaby i Baby Tula noviteta u bajkovitoj kući iz snova, okruženoj zelenilom, i to u ugodnom društvu naših mama blogerica. U Hrvatsku su stigla Ergobaby Metro kolica i nova Baby Tula Explore nosiljka.
Moramo priznati da smo se već neko vrijeme poskrivećki divile jednom od najljepših zagrebačkih izloga i imale želju saznati tko se iza njega krije. Talentirana i kreativna supermama i dizajnerica Ana Tevšić Nauković dočekala nas je sa svojim predivnim osmijehom, a zahvaljujući majčinstvu odmah smo pronašle zajednički jezik. Iz studia smo se preselile u obližnji kafić i uz gin tonic sa Anom popričale o djeci, poslu i ostalim ženskim temama.
22. rujna 2018. godine po prvi put u Republici Hrvatskoj održat će se 1. RASTI Summit – ključ za otvaranje maksimalnih djetetovih potencijala. U Hrvatskoj je ovo jedina manifestacija koja na jednom mjestu spaja stručnjake iz odgojno-obrazovnog i zdravstvenog područja. ‚‚Na ideju o pokretanju došli smo prije nekoliko godina uvidjevši potrebu za postojanjem multidisciplinarnog pristupa u radu s djecom svih dobi. Spajanjem stručnjaka različitih profila napravili smo aktivnu mrežu podrške za roditelje koja je u zadnjih godinu dana narasla do te mjere da je 1. RASTI Summit bio logičan idući korak. Kroz našu RASTI Edukaciju o ranoj stimulaciji dječjeg razvoja od 0 – 7 godina, kao i BABYSTEPS Senzo-motoričke radionice za bebe i djecu© koje provodimo u Zagrebu i Karlovcu prošlo je nekoliko tisuća roditelja, odgojitelja, učitelja i nastavnika. Upravo…
Upravo sam završila s čitanjem bloga MISUSOVO o tamnoj strani majčinstva, kimajući glavom toliko da sam imala osjećaj da će mi ista otpasti s ramena. I onda sam otišla na fejs, gdje je jedna žena napisala kako toliko čita o tamnim stranama majčinstva da se pita hoće li ikada poželjeti imati djecu. Nije osuđivala niti ništa slično, već samo dala svoj osvrt na ono što čita u svojim internet krugovima. Što me navelo da razmislim. Kakvu ja sliku majčinstva dajem svojim prijateljicama bez djece? I hoće li one imati zbog toga veći strah od majčinstva ili samo realnija očekivanja? Sjećam se da sam jednom svojoj prijateljici Maji rekla: ajme moram prestat pričat o svemu tome jer ti nikad nećeš htjeti djecu. Razvit ćeš paranoju. To mi je tada bilo strašno smiješno,…
Mamin instinkt. Znat ćeš. Shvatit ćeš. Djelovat ćeš na vrijeme. Instinktivno ćeš reagirati. To sam sve čula po sto puta u trudnoći, u pripremama, a najčešće kad sam rodila. Nisam vjerovala, sumnjala sam. Što znači da sam, ustvari, sumnjala u sebe! Hoću li ja to moći, hoću li stvarno znati? Ali kako ću znati, koga da pitam, gdje da to pročitam, kako da saznam ili ono najgore – a kako to drugi? Evo pišem ovaj tekst, jer želim i ja biti dosadna i reći – “Znat ćeš odgovor na svaku dilemu, na vrijeme ćeš reagirati i sve će ispast baš kako treba! 100%!”
Prije par dana, šalje meni moja draga prijateljica link na jedan članak o odgoju, majčinstvu i svim ostalim uobičajenim temama jedne mame. Pritom šalje – “što misliš o ovom tekstu?” Krenula sam čitati. Sve mi je bilo jasno od prve rečenice. Još jedan u nizu popularnih #momshaming tekstova. Ovog puta u izvedbi jedne mame. Nedavno se slična rasprava povela na našim društvenim mrežama na račun ljetovanja s djecom. Znate, nikada mi neće biti jasno zašto se ne može prihvatiti da smo različiti? Mi smo jedinke, svaka od nas je sa svojim genetskim kodom specifična. Tako i naša djeca. Različito reagiramo, različitih smo obiteljskih situacija, različiti smo karakteri. Čini nas sličnima samo činjenica da smo majke i rekla bih da prolazimo kroz isto, zar ne? Muče nas ista pitanja i imamo…