Jedan od najvećih izazova nakon preseljenja u Nizozemsku zasigurno je naći vremena jedno za drugo. Vjerujem da to vrijedi za sve novopečene roditelje bilo gdje u svijetu, no situacija postaje još kompliciranija ako se odjednom nađete u novoj okolini, bez potpore baka ili teta servisa.
Eto, primjera radi, moj suprug je poželio izvesti me na finu večericu povodom mog rođendana. Ideja mi nije bila mrska, čak suprotno, veselila me pomisao da ću možda obući haljinu i stresti prašinu sa svojih štikli, no tko će nam zaboga čuvati djecu???
Dakle, pripreme za jednu večeru vani započele su cca mjesec dana prije; trebalo je naime naći našu prvu babysittericu. Nakon nekoliko preporuka, pozvali smo Mathilde na službeno upoznavanje kod nas kući.
Slatka djevojka u ranim dvadesetima došla je na naša vrata, uljudno ćaskala desetak minuta i dogovor je pao- doći će pričuvati klince idući tjedan. Malo se iznenadila kada je shvatila da ću idući tjedan i ja biti sa njima, te da je “čuvanje” zapravo upoznavanje, no ne treba ju kriviti, ipak nije imala iskustva sa mamama iz Hrvatske…
Upoznavanje je prošlo odlično, dečki su dali zeleno svjetlo i prešli smo na fazu 3- testno čuvanje. Ne, ja nisam čudna, samo se ne usudim ostaviti djecu nepoznatoj osobi (bez obzira na njeno savršeno, nevino lice) u nepoznatoj zemlji i nepoznatim okolnostima (ovo zadnje dodano samo radi dramatizacije cijele priče LOL).
Dakle, testno čuvanje izgleda ovako; Mathilde dođe i igra se sa klincima pola sata nakon čega se ja iznenada sjetim da nemamo kruha i sira za večeru (moji dečki su pravi francuzi i kad čuju da nema kruha i sira skoro pa se rasplaču od očaja) što znači da mama mora hitno skočiti do dućana. “Ali tko će nas čuvati?”, pita moj slatki Thomas. “Pa…. Mathilde”, odgovorim ja sa “figom” iza leđa. “Ah, ok” kaže on, bezbrižno sležući ramenima.
I samo tako, ja sam prvi puta otišla u dućan sama: voće je izgledalo svježije, meso ukusnije, čak sam i otkrila cijeli jedan odjeljak organske hrane kojeg do tada nisam ni vidjela… Wow, ovo vrijedi svakog eura, prolazilo mi je kroz glavu. Kada sam se vratila, dečki su se još igrali skrivača sa Mathilde i uživali u društvu nove, odrasle osobe koja nije dosadna mama.
Tjedan nakon, otišli smo na moju rođendansku večeru, Mathilde je uspješno uspavala dečke i poslala nam slikicu naših anđela dok spavaju. Ah, Mathilde… gdje si bila svo ovo vrijeme…
Ponosna supermama dvaju lavića. Posljednje su joj godine obilježene opasnim nedostatkom sna, previsokim unosom šećera, konstantnim kaosom i neredom te neopisivom radošću, ljubavlju, satima maženja u četvero i uvijek spremnim koferima. Rođena u Rijeci prije 35 godina, započela je svoju sudbinu svjetskog putnika sa nepunih 18 godina odlaskom na studij u Italiju. Nakon diplome uslijedio je posao u SAD-u, povratak u Zagreb, dugogodišnja karijera u multinacionalnoj kompaniji, brak, djeca i hop… opet pakiranje za Amsterdam gdje je započela svoj blog www.my2to4.com.
