Superžena. Supermama. Superpoduzetnica. Supersenzibilna. Superživčana. Supernježna. Superjaka. Superumorna. Zaista nam se može dodati prefiks “super” kod svakog epiteta. Jer, u svemu smo takve. Neću pisati o dostignućima žena, borbi za prava, feminizmu. Nepotrebno je. Pisat ću o sebi. O vama. Pisat ću o ženama koje su utjecale na moj život. Oni koji me znaju, znaju koliko sam glasna, koliko “ne dam na sebe”, znaju da se za svoje voljene borim kao lavica, znaju da sam dominantna, ali i znaju da iza te grlate žene stoji superosjećajna žena koja svaku riječ, svaki pogled, svako djelo osjeti, proživi na svojoj koži, isplače. I ponosna sam na sebe zbog toga. Jer me nije sram reći i da sam glasna, a opet nježna i da mi treba podrška i riječ ohrabrenja.
Odrasla sam uz superjaku ženu. Moj dragi je voli nazivati “žena-zmaj”. Realna, vrijedna, osjećajna, brižna majka, brižna supruga, prijateljica. Žena koja savršeno balansira između vrhunske karijere i uloge mame, sada i višestruke bake. Odrasti pored takve žene zaista nije lako. Postavila mi je visoku letvicu, ali me i naučila da sve mogu sama. I to zaista je tako. Naučila me da se borim za sebe, ali ne iz sebičnih razloga, ne za svoj ego, nego za svoju obitelj. Za svoga muža, za svoje dijete i na kraju i za sebe. Naučila me što znači djetetu biti podrška i prijateljica. Naučila me što znači ulagati u brak, saslušati drugu stranu, naučila me poštivanju onog drugog, čak i kada nam se stavovi razilaze. Zaista me naučila puno toga i zaista imam privilegiju nazivati je svojom mamom.
Druga žena koja je utjecala na mene je moja Prijateljica. Prijateljica sa velikim P jer ih ima tu više. Svaka na svoj način. Moja prijateljica iz djetinjstva,koju promatram koliko je hrabra, sposobna i vrijedna. Gledala sam je kako čvrsto stoji na zemlji i bori se za svoju obitelj, odlazi na drugi kraj svijeta kako bi skrbila za svoje najmilije. Prijetljica koja sve što radi, radi sa srcem. I griješi, i pada i opet se diže na noge i opet kreće dalje. I opet sa srcem.To je superžena. Tu je i prijateljica supermama. Zajedno smo prošle kroz trudnoću, porod, zovemo jedna drugu kada smo nervozne i umorne. Žalimo se jedna drugoj, ali moramo taj dio “jamranja” odraditi. Viče ona, vičem ja. I treba nam to. To je naša psihoterapija. Jer čim spustimo slušalicu, postajemo opet superjake. Osmijeh na lice i sve iz početka. Mijenjaj pelenu, hrani, igraj se, vodi paralelno poslovne razgovore, tješi prijateljicu, slušaj muža o tome koliko je umoran dok u sebi 350 puta okrećeš očima. I ne bi to mijenjale za ništa na ovom svijetu.
Tu su i sve žene koje sam imala priliku upoznati, koje pratim na društvenim mrežama, s kojima surađujem, i o kojima sam pisala ovdje. Sve one su definicija Žene. To smo mi. Savršene u svojem nesavršenstvu. Ima tu uspona i padova, ali je ključno da i nakon puno suza, nerviranja, povišenih tonova, neprospavanih noći, uvijek pronađemo snagu tamo negdje zakopanu u sebi.
Prije nego završim ovu sagu o Ženi, moram reći kako sam ponosna na sebe, ali i kako ne bih bila Ja, da nisam imala i njega, svojeg “partnera u zločinu”, prijatelja, ljubavnika, muža, mojem sinu savršenog oca. On je itekako zaslužan što sam danas to što jesam. I hvala mu što mi je dozvolio da se razvijam kao Žena, što se nije prepao moje dominatnosti, što mi je uvijek potpora.
Let’s wrap it up, drage Žene, cijenite sebe, cijenite jedna drugu i budite uvijek ponosne! Ima jedna reklama koja kaže”jer mi to zaslužujemo” – sretan vam Dan Žena!
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
