Drage moje supermame, ne znam kako, kada, niti gdje prije, ali prošla je čitava godina dana od našeg preseljenja u Amsterdam! Godina dana!!! Ludo… Da dokažem svoju potpunu integraciju sa nizozemskim narodom, podijeliti ću s vama nekoliko dosadašnjih opservacija o nizozemskim mamama.
Opservacija br.1- nizozemske mame posvuda idu biciklom; bila kiša, tuča ili snijeg. Povrh toga, nekako im uspjeva uvijek izgledati apsolutno opušteno dok voze svoje 2+ djece, treće često još uvijek nose u nosiljci na prsima (daaaa, dok voze) i još obavezno “nakaleme” negdje košaru sa svježim tulipanima. Pa kako? Meni je trebalo nekoliko mjeseci da se uopće usudim voziti sa svoja dva malca i činjenica da to i dalje svakodnevno činim spada u jedno od mojih najvećih životnih ostvarenja; tko god misli da pretjerujem neka proba!
Opservacija br.2- one NIKADA ne suše kosu! Molim vas imajte na umu da je klima ovdje nekih 10 stupnjeva hladnija nego kod nas i često smo u 8 ujutro ispod nule, no to ih apsolutno ne spriječava u navici da sjednu na bicikl potpuno mokre kose i dopuste vjetru da učini svoje. Kakav “beach wave”, ovdje se nosi isključivo “bike wave” frizura.
Kad smo već kod mokre kose slijedi opservacija br.3- nizozemske mame se ne razbolijevaju. Čak suprotno, valjda zbog upravo gore navedenog ponašanja i tome sličnih steknu nevjerojatan imunitet kroz mladost i jednostavno nisu bolesne. Nemaju vremena za takve gluposti.
Opservacija br. 4- one se niti ne šminkaju. Ništa, nul, nada! Vjerojatno zato imaju savršen i blistav ten, uvijek svježeg, rozastog tona. No, njihovo nešminkanje ne umanjuje njihov stil. Vrlo često mi se dogodi da vidim mamu u mini suknji, samostojećim čarapama (da, baš mini, mini) i naravno tenisicama kako projuri kraj mene na svom biciklu.
I za kraj, opservacija br.5- nizozemske mame rađaju kod kuće, čak više od 60% njih! Da, u vlastitom krevetu, samo uz pomoć “babice”. One “ekstremistice” koje se odluče ipak otići u bolnicu, provedu u bolnici svega 6 sati nakon poroda i odmah natrag kući. Nema “maženja” LOL
Šalu na stranu, nizozemske mame su jače od najjačih, uistinu prave supermame; nevjerojatno snažne, pozitivne i neopterećene time što im djeca jedu pijesak i bosa trče parkom, te je pravo zadovoljstvo biti u njihovom društvu.
Ponosna supermama dvaju lavića. Posljednje su joj godine obilježene opasnim nedostatkom sna, previsokim unosom šećera, konstantnim kaosom i neredom te neopisivom radošću, ljubavlju, satima maženja u četvero i uvijek spremnim koferima. Rođena u Rijeci prije 35 godina, započela je svoju sudbinu svjetskog putnika sa nepunih 18 godina odlaskom na studij u Italiju. Nakon diplome uslijedio je posao u SAD-u, povratak u Zagreb, dugogodišnja karijera u multinacionalnoj kompaniji, brak, djeca i hop… opet pakiranje za Amsterdam gdje je započela svoj blog www.my2to4.com.
