Ljeto je i službeno počelo, temperature nas već guše i kreće sezona jadikovanja kako je prevruće, kako jedva čekamo da zahladi, pa kada se to i dogodi, lako ćemo prigovarati kako je hladno i jedva čekamo ljeto. Ja sam prva koja kuka. Zapravo, lažem. Oduvijek sam obožavala ljeto, onu ludnicu na plaži gdje se svi kao sardine okrećemo i hvatamo preplanuli ten. Voljela sam glasnu glazbu i koktele šarenih boja koji savršeno rashlađuju. Velike sunčane naočale i šešir, baš onako damski. Onda sam postala mama i ljeto je poprimilo sasvim drugačiju dimenziju. Sličniju onome čega se ja sjećam iz svojeg djetinjstva.
Prvo ljeto smo propustili, zapravo, otišli smo na more kada je L imao 2 mjeseca i to u rujnu. Tada sam počela promatrati ljeto iz potpuno drugačije perspektive. Svidjelo mi se to kasno ljeto. Nije bilo naročito naporno, ipak je L bio smotuljak kojem je “kika” bila dovoljna i mogao je ići i na Mjesec, sasvim mu je bilo svejedno, samo da je mamina cica u blizini.
Ali, onda je došao prvi rđendan i s tim, naše prvo službeno ljeto u ulozi roditelja. Obzirom da sam jedna od sretnica čiji su roditelji s mora, mogli smo si priuštiti dugo ljeto. Što to znači za nas? Pakiranje SVEGA. Sve majice kratkih rukava, sve majice bez rukava, sve moguće hlačice i “fine” i za po plaži, pa duge bodije, par vestica ako zahladi, kapice (5-6, jer se uvijek izgubi u besopućima stvari koje nosimo na plažu), bočice, pelene, kremice i ostale dodatke za dijete na plaži.
Kako je izgledao naš prvi odlazak na plažu? Nas dvoje, totalno nadobudni, pakiramo torbu sa osnovnim stvarima – krema za sunčanje za L, krema za sunčanje za muža kraljevske puti i maslinovo ulje za mamu da dobije hrskavi ten. Bočica vode, kašica, ručnici i kolut za plivanje. Krećemo – stavljam veliki šešir, još veće naočale, čipkani pareo bijele boje, spremna sam za ljeto. Dolazimo na plažu – L prvi puta svjesno vidi more i želi da ga odmah izvadimo iz kolica da otkrije što je to tako veliko, plavo i zanimljivo. Nisam napomenula da s djetetom odlazak na plažu započinje u 9 ujutro (L se budi u 6 30-7), dok doručkujemo i spakiramo se – ravno sat vremena. Dakle, L je van kolica, i kreće u pohod. Muž i ja naivno naručujemo kavu, on kupuje SN, i dok sam stavila ručnik na plažu, L je već opasno krenuo u more, kao da pliva već 10 godina. Muž baca novine i trči po L, ja od panike proljevam kavu po čipkanom pareu, šešir je odavno otpuhao vjetar i pridružujem se maratonu za Lukom. Ok, želi odmah u more, pa krenimo. Stavljamo ga u kolut – onaj crveni, Fredov kolut, L urla u tome kao da ga zlostavljamo, oboje se preznojavamo od pogleda drugih ljudi. Kada se ne bi pokušavao uvaljati u more, trpao je kamenčiće, čikove i sve ostalo na što bi naišao u usta. Neću dužiti, bilo je jako naporno, i trebalo nam je 10 dana da L priviknemo na kolut. Isprva smo popuštali jer su njegovi urlici zaista užasni, ali smo onda odlučili da moramo malo istrpiti i da ga moramo priviknuti. Nakon 10 dana se priviknuo i počela je uživancija. Od sunčanja nije bilo niti s, od pive i kave također, SN od prvog dana niti nakon 3 tjedna nisu bile pročitane, ali smo se kupali. Kupali smo se satima. Plivali s L, on je zaista uživao. Zahvaljujući njemu, otkrili smo divna, svježija rana jutra na plaži, dok još nema puno ljudi, mirno i kristalno čisto more, nakon prvih 10ak dana privikavanja na sve drugačije i novo, počeli smo uživati punim plućima.
Sada mogu slobodno i iz osobnog iskustva reći što nam je jedino bilo potrebno za odlazak na more s djetetom od godinu dana.
kremica za sunčanje – osobno isključivo koristim La Roche Posay i eventualno Vichy za bebe – tim kremicama visokog zaštitnog faktora mazala sam i L i muža
Fredov kolut za plivanje – samo se treba uhodati sa stavljanjem klinca u to i priviknuti ga
kupaće gačice – više pari, kako bi ga mogli mijenjati (neke mame koriste pelene za kupanje, osobno kupaće su se pokazale izvrsnim odabirom)
pelene gačice
kapice – L nije htio nositi kape sa UV zaštitom, smetalo ga je oko vrata i uvijek je bacio. Zato smo kupili par pamučnih kapica u H&M koje bi namočili u more i stavili mu na glavu
kantica i lopatica – jer bolje je da kamenčiće trpa u kantice nego u usta
Možda sam nešto zaboravila, ali to je ono što je nama bilo potrebno s L. Sve ostalo – bazenčići, loptice, napuhanci, ništa nije koristilo, samo bi sebe natrpali stvarima. Pitale su me neke mame što sa šlapicama. L je imao tenisice i jedne sandale. I to za šetnje. Na plaži je uvijek bio bos. Nikakve gumene sandalice niti slično. Dapače, stručnjaci su nam preporučili da je na kamenčićima čim više bos.
Ove godine mislim da će nam biti lakše. L je već puno samostalniji, iako i tvrdoglaviji. Obožava kantice i bagere, bacati kamenčiće u more, a za kupanje ćemo vidjeti. Fredov kolut ga čeka, a možda se ohrabrimo i s leptirićima. Svaka faza donosi nešto novo. Ovo ljeto krenut ćemo sa skidanjem pelene. Svake godine nešto novo, nova “slatka” briga.
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
