photo by: One Day Studio
Često se naše kolumne svode na jadikovanje o tome koliko je majčinstvo naporno i odgovorno, često postavljamo pitanja na koja nikada ne dobijemo odgovore (vjerojatno jer su već kategorizirana kao retorička) ili dajemo savjete kako postati bolja/uspješnija/zdravija/fit supermama, a niti same ne možemo iste savjete primjeniti.
Moja dopisivanja s prijateljicama se uglavnom svode na razmjenjivanja stresnih situacija s našim najmanjima. Što je moj danas napravio, koliko me izludio, koliko sati sam ga uspavljivala, hranila, kupala, što je sve odbio napraviti, koliko nas muževi ne razumiju i slično. Sve prolazimo potpuno iste situacije. Neke su smirenije, neke živčanije, nekima je lakše, nekima teže, ali u globalu, sve prolazimo kroz iste situacije.
Nedavno sam legla u krevet i krenula razmišljati o tome što mi je moje dijete sve donijelo, što me naučilo, koliko sam uz njega i zahvaljujući njemu sazrela. Pa krenimo redom.
Upravo zahvaljujući mojem glasnom i divljem dječaku, krenula je ideja o pokretanju upravo ovog portala. Ohrabrio me na ostvarenje mojih snova za koje sam mislila da nisam sposobna. Upravo zahvaljujući njemu crpim svu inspiraciju i za pisanje i za mnogobrojne projekte koji su do sada samo “čučali” u meni i čekali pravi trenutak za izaći van. Motivira me da i ono što mi je teško, napravim, jer mu želim biti uzor. I obzirom koliko je bio dobra beba, ohrabrio nas je da umnožimo svu sreću sa još jednim (nadam se, ipak, mirnijim) bebolincem.
Osim toga, naučio me da cijenim više sama sebe. I svoje slobodno vrijeme. Naučio me i “prisilio” da reduciram prijatelje. Jednostavno je prirodno da u ovoj životnoj fazi tražimo prijatelje koji su nam bliskiji i imaju više razumijevanja. Jer su, npr. u istoj situaciji. To ne znači da oni s kojima sam smanjila kontakt, nisu više tu, nisu u mojim mislima, ali jednostavno nas život odvede u različitim smjerovima i nekada se jednostavno prestanete truditi, ali ne zato jer ne želite više, nego nemate vremena.
Nadalje, naučio me da više cijenim sve što imam u životu. Pogled na njega, upravo takvog kakav je, koliko god me izludi, toliko me napuni zahvalnošću što imam tako slatko biće koje me izluđuje. Naučio me što znači neizmjerna i beskonačna ljubav. Voljela bih reći da me naučio strpljenju, ali nije. Nažalost, pokupio je moj karakter, tako da za njega, kao niti za mene, ne postoji ona “strpljen-spašen”, nas dvoje moramo odmah ostvariti sve što smo zamislili. Možete zamisliti taj kaos.
Povezao je mog muža i mene. Dao nam jednu još bliskiju vezu. Učinio nas još sretnijima i puno umornijima. I ono najvažnije, naučio nas je biti ponosnima, na svaki njegov napredak, na svaku naučenu riječ, rečenicu, pjesmicu. Divan je to osjećaj. I dobar poticaj da i mi budemo razlog ponosa našim najbližima. Zato, hvala ljubavi mamina…
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
