Vildana, @vylson, nepopravljiva romantičarka i zaljubljenica u dobru knjigu koja je sarajevsku adresu prije dvije godine zamijenila dubrovačkom, a sve zbog – ljubavi, čega bi drugog. Žena sa skulama. Kolekcionar. Svega što se može skladištiti i onoga što se arhivira unutra. U srce i dušu. Živi savršeno nesavršenim životom sa svoja dva dečka, onim većim – neobičnim bradatim muškarcem s milijun hobija i malenim čovječuljkom u kojem je naseljena sva ljubav svijeta i koji joj je poklonio najljepšu avanturu života – majčinstvo. Uživa u jednostavnim stvarima, pravoj bosanskoj kafi s malo mlijeka i morem na tanjuru. Kao manja i mlađa je skupljala šećere s putovanja a sada skuplja kreativne i inspirativne ljude. Na Instagramu otvara dušu da nadomjesti nedostajanje porodice i prijatelja. Superosjetljiva i superemotivna nutrina zapakirana u metalni oklop. Vječno zaljubljena u ljude koji ga znaju razbiti.
Reakcija kada si saznala da si trudna? Kako si vijest obznanila dragome? Moja prva reakcija je bila totalna zbunjenost. Zatim je uslijedila faza „nevjerovanja“, pa sam iz pidžame u rekordnom vremenu bila obučena i u DM-u gdje sam pokupovala po jedan primjerak svih mogućih testova za trudnoću. I jednu ćuću ( dudu). Nakon trećeg pozitivnog testa sam sama sebi rekla – ok, saberi se. Bila sam i zbunjena i uplašena, i pitala se kako ću ja to i u isto vrijeme imala onu nerovozu u trbuhu koju zovemo leptirići. Dudu sam spakirala u malu kutijicu i poklonila mužu. Njegova reakcija je nešto što sam memorirala i ljubomorno čuvam, da izvučem kada dođu neki teži dani i bude mi trebao vjetar u leđa. Danas znam nešto što taj dan nisam znala. Rođena sam da budem mama, i na ovom svijetu ne postoji ništa što bih radije bila.
Jesi li imala neki “food craving” za vrijeme trudnoće? Jagode. Što je bilo teško izvedivo usred veljače. Moja prijateljica Iva je sebi uzela u zadatak da ih pronalazi, kupuje i donosi na vrata. Nikoga nisam voljela više nego nju kad bih je ugledala s zdjelicom.
Najteži dio trudnoće? Mučnine. Grozne mučnine prva tri mjeseca.
Kakvo je tvoje iskustvo poroda? Je li bilo teže ili lakše od onog što si očekivala? Mnogo lakše nego što sam mislila da će biti. One prve trenutke nakon poroda, kroz glavu mi je samo prolazilo da je sumnja u žene, i da žene nešto ne mogu – najveća ironija života.
Koji bi savjet dala drugim ženama o trudnoći i porodu? Ne volim dijeliti savjete, ni za što, a posebno ne za trudnoću i porod nakon što sam ih se toliko naslušala koji su mi više odmagali nego pomagali. Jedino što ponavljam je da treba uživati u trudnoći jer proleti dok trepneš okom. I biti što više fizički aktivan, naravno, ukoliko je s trudnoćom sve kako treba. Ne mislim na neka luda i iscrpna vježbanja, ali sama šetnja ili ples je nešto zbog čega sam se ja osjećala bolje i što je, vjerujem i jedan od razloga što je moje iskustvo poroda divno i nimalo traumatično. Iako će mnogi reći da sam samo imala sreću da sve prođe tako „glatko i kratko“ ja vjerujem da sve kreće iz glave. Ako u rađaonu idemo opuštene i mirne, sve bude lakše. Jer u rađaonu idemo ne zbog sebe, ne zbog partnera, već zbog onog čuda koje nosimo u sebi. Njemu se teže roditi nego nama ga roditi. Ono što dođe iza –briše sve patnje i boli.
Najsmješniji savjeti koje si dobila za vrijeme trudnoće i kada si rodila? Imala sam jako veliki trbuh, pa iz kolekcije „DA NISU BLIZANCI?“ najdraži mi je savjet: “A da pođeš u još nekog doktora da on provjeri, to moraju biti blizanci.“ Sada, nakon što sam rodila, najgore mi je kada iskusni roditelji kažu: „Ništa je to, vidjet ćeš ti tek kada krenu grčevi/zubi/uvođenje krute hrane….“ Zvuči kao prijetnja. Nama, kao novim roditeljima je bilo dovoljno teško na početku, nismo znali ništa o ničemu, život nam se okrenuo naglavačke i bili smo u konstantnom strahu da nešto ne radimo kako treba. Sada već, nakon dva mjeseca, odmah prekidam konverzaciju kada krenu takve „prijetnje“. Jer, niti su svi roditelji isti, niti su sve bebe iste. Ne mora značiti da će svaka imati grčeve, ili da će vrištati cijelu noć kada krenu zubići. A i da bude – pa što?
Što je, po tvom mišljenju, najteži dio majčinstva? Najteži dio majčinstva mi je kako od ove male štruce napraviti čovjeka. Mislim da dijete samo treba pronaći svoj put u životu, a roditelji biti tu da ga usmjeravaju i pruže podršku. U svijetu u kojem danas živimo, punom pogrešnih mjerila za uspjeh, prepreka i nepravde – pogotovo u našoj zemlji, odgajanje djece je pravi izazov. I tek sada razumijem svoju mamu i njene riječi – vidjet ćeš kad budeš imala svoje dijete.
Koja je najdraža igračka tvog sina? Maleni šareni medo koji svira. Bez njega nigdje ne idemo.
Najveća briga kada razmišljaš o budućnosti svoga djeteta? Plaši me budućnost. Zbunjujem sama sebe s istovremenom željom da naraste, počne pričati, hodati i strah da kada narasteme višeneće trebati toliko kao sada. Strah od toga kako ću živjeti bez da mu svaku noć poljubim obraščiće, držim u naručju i pjevušim dok ne zaspi. A opet, na kraju se sve svede na onu rečenicu: “Ma samo nek je on zdrav i nasmijan.“ Zdravlje djeteta je najveća briga roditelja.
Najbolji dio majčinstva? Ne postoji dio. Majčinstvo je najdivnija i najfascinantnija stvar. Način na koji vam se srce otvori kako bi unutra stale sve te emocije. Iako ste mislili da ste i te kako puni ljubavi i da znate što ljubav znači, shvatite da ste živjeli u zabludi. Istovremeni osjećaj neizmjerne ljubavi i sreće, ali i brige, strepnje i straha pretvori život u najluđi roller coaster. Djeca nas tjeraju da budemo bolje osobe, od njih učimo neke sasvim nove stvari, počinjemo gledati svijet njihovim očima. Učimo od djeteta koje je raslo u nama. Rastemo zajedno. To je možda i najfascinantnije.
