Puno ljudi mi je do danas postavilo isto pitanje; ” kako si reagirala kada si saznala da Luka ima Down Sindrom”??!!
Teško je opisati taj osjećaj, tu vrstu straha u tom trenutku. Svaka nepoznata situacija stvara nemir u nama, đumbus u glavi, gigantski strah. Postati mamom po prvi puta dječaku sa jednim kromosomom više, ne znajući ništa o tome, pitala sam se ” hoću li mu ZNATI” biti mama koja će mu pružiti sve ono najbolje za njegovo odrastanje. A imati SNAGU, niti u jednom trenutku u to nisam sumnjala. Priroda se potrudi da ta snaga uđe u nas, bez obzira na prepreke. U tim trenucima mame po prvi puta otkrivaju svoje supersonične, snažne, super moći koje posjeduju.
Naš prvi susret je bio sljedećeg dana na odjelu neonatalogije, nakon duge neprospavane noći, prazne glave. Osjećaj, emocije, prvog našeg susreta bio je mix straha, te posebne ljubavi i čistoće. Samo mi budi zdrav, prva misao koja mi je prošla kroz glavu gledajući u njega. Tvoj ‘ludi’ tata koji je savršen/nesavršen sa ogromnim madežom po tijelu, mamom koja ima savršeno/nesavršene klempave uši i psom koji boluje od rijetke genetske bolesti, mi smo tu da te upoznamo sa srećom života, smijehom, radosti i ljubavi. A što očekujem od tebe? NIŠTA. Što očekujem od sebe? Da ti pružim ono što najbolje znam.
Danas mogu 100% potvrditi da su nas ova pitanja i odgovori doveli do ovoga što smo danas. Savršeno/nesavršena obitelj. Sretna obitelj. I tako je naša pustolovina krenula. Ta mala štruca od gotovo nepune 3 kile, koje je u potpunosti ovisna o nama, osjeti ljubav i u to sam sigurna, zato nema mjesta očajavanju. Iz dana u dan, sretali se sa usponima i padovima, srećom, suzama, osjećajem da bi mogao sam cijeli svijet nositi na malome prstu, do čiste suprotnosti, kada ti se duša raspada. Ali zar nije tako svima??!!
Išli smo korak po korak. Htjela sam samo da je sretan, ne opteretit ga tako malenog raznim terapijama gdje se on neće pronaći. Željela sam mu neopterećeno djetinjstvo. Taj kromosom otežava i usporava napredak djeteta, kako u fizičkom tako i u psihofizičkom razvoju. Treba se raditi. Moramo sa nečim krenuti, da u toj radnji pronađe zadovoljstvo i igru, a pritom da ta radnja pomogne u njegovom razvoju. Puno savjeta smo dobili od stručnog tima i puno ideja.
Bilo je i više gledanja u tv, od crtića do dječijih pjesmica. Tablet, mobitel ista stvar. Tu smo naišli na mnogo aplikacija gdje je Luka trenirao finu motoriku, pojmove, do otkrivanja youtuba gdje si sam stavi crtić Peppa Pig ili pusti sebi za dušu pokoju pjesmicu Graše. I one ne popularne stvari kojima danas ograničavaju djecu, nama je koristilo. Znati dozirati, to je ono što sam se trudila naučiti. Uključivati ga u sve moguće radnje našeg običnog života.
PRIHVATITI svoje vlastito dijete sa svim svojim savršeno/nesavršenim crtama, za mene je ključ sretnog odrastanja djeteta , a i tako zadovoljnog roditelja. PRIHVATITI!!! Prihvatiti jake, ali i tako slabe strane. Pa imamo ih svi, te slabe strane, zar ne?? Nesavršenost prelazi u savršenost u trenutku PRIHVAĆANJA.
Uskoro postajemo roditelji novog života, Luka će dobiti seku. Možda je strah puno veći jer nismo znali koje sve magične stvari nosi roditeljstvo. Koliko sreće, toliko i straha za cijeli život. Danas definitivno ZNAM da ću joj pružiti ono najbolje što znam, a pritom NIŠTA očekivat. Samo mi budi zdrava. Sve ostalo će doći, kada bude vrijeme za to.. Bez žurbe za odrastanjem…
TINA
Rođena i živim u Zagrebu, dalmatinskih korijena. U ranim 30-tim odlučujem upisati fakultet i završiti ga. Po struci ekonomist, zaposlena u bankarskom sektoru.
Jednostavna, spontana, uporna, tvrdoglava. Volim druženja, pozitivno okruženje i neopterećenost. Ovisnik o kombinezonima i tenisicama. Mama divnog dječaka, koji nas je iznenadio sa jednim kromosom više i dao nam osjećaj posebnosti i nevjerojatnu ljubav. Život je za nas avantura za koju treba hrabrost, kako bi mogli živjeti život iz snova.
Što za tebe znači biti mama? Izazov, neizvjesnost, posebna ljubav!! Nedavno sam procitala tekst od jedne autorice koja je opisala majčinstvo kao osobno putovanje svake zene, gdje je potrebna hrabrost da se podnese neizvjesnost, da se dotakne sebe i misli neovisno. U toj recenici sam se definitivno pronasla.
Koji bi savjet sebi dala da se možeš vratiti u vrijeme prije nego si postala mama? Putuj, samo putuj sto vise mozes…
Kako bi jednom rječju opisala svoju obitelj? Posebna.
Instagram: @tinki_pink
