Prije par dana, šalje meni moja draga prijateljica link na jedan članak o odgoju, majčinstvu i svim ostalim uobičajenim temama jedne mame. Pritom šalje – “što misliš o ovom tekstu?” Krenula sam čitati. Sve mi je bilo jasno od prve rečenice. Još jedan u nizu popularnih #momshaming tekstova. Ovog puta u izvedbi jedne mame. Nedavno se slična rasprava povela na našim društvenim mrežama na račun ljetovanja s djecom. Znate, nikada mi neće biti jasno zašto se ne može prihvatiti da smo različiti? Mi smo jedinke, svaka od nas je sa svojim genetskim kodom specifična. Tako i naša djeca. Različito reagiramo, različitih smo obiteljskih situacija, različiti smo karakteri. Čini nas sličnima samo činjenica da smo majke i rekla bih da prolazimo kroz isto, zar ne? Muče nas ista pitanja i imamo…
VIKEND IZ SNOVA U SONNENTHERMAMA
Kada zamišljam idealan odmor s djecom, zamišljam ga bez pakiranja, bez natrpavanja dodacima za djecu, bez kuhanja i s puno maženja, smijanja i izležavanja. Ali, kako smo sve jako dobro uzpoznate kako izgleda “odmor” s djecom, ovakva sanjarenja najčešće ostanu samo sanjarenja. Osim ako imate idealno dijete koje nikada ne prolazi tantrume, koje vas uvijek pozorno sluša i koje nikada nije nervozno. Nakon ljetovanja od kojeg sam se poprilično umorila, ali koje nam je donijelo jako puno divnih uspomena i od kojih u konačnici uvijek pamtimo samo one lijepe stvari, odlučila sam odvesti svoju obitelj na još jedan odmor. Odmor koji će imati takvo značenje za nas dvoje, a djeca će uživati.
BIT ĆE LAKŠE, OBEĆAVAM
Morana i ja završile smo s tjednim šopingom i prolazimo kraj nekog velikog (skupog) Volva. I tu moje dijete konstatira kako nam treba veliki auto. Jer ovom se samom zatvara gepek, zašto se nama ne zatvara gepek?! (Ne znam ni ja, srećo, zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!) I dok joj ja objašnjavam da ćemo imati i mi veliki auto (nekad) i da će onda mama lakše zatvoriti gepek (tko uopće kaže prtljažnik, ikad?!), ona se sama uspela u sjedalicu, namjestila, provukla ruke i ja sam samo učinila zadnji ‘klik’.
DJEČJA SOBICA IZ SNOVA
Pronašli smo još jednu predivnu dječju sobicu, prepunu detalja, koju će vrlo brzo ispuniti dječji smijeh, u kojoj će se stvarati puno uspomena, u kojoj će se napraviti kilometri i kilometri koraka dok će se uspavljivati jedan mali dječak.
POSTAVLJANJE GRANICA
Ne, ovo nije još jedan tekst o odgoju i discipliniranju djece. Nego o nečemu što je svim roditeljima jako dobro poznato, a primijetila sam da na portalu baš i nema tekstova na tu temu. Vjerojatno zato što mame i svekrve ponosno prate naše pisanje. Sigurno već pogađate, riječ je o bakama i djedovima naše djece.
NA VJETROMETINI OSTALIH
Jednom kada postaneš roditelj, jednom kada postaneš mama kreće nova škola. Učiš. Učiš kako odgajati te male ljude, učiš kako preodgajati sebe, učiš kako s osmijehom odgovoriti na zajedljiv komentar, na kritičan komentar, na intiman komentar. Jednom kada postaneš mama, počneš stvarati debelu kožu za sve šamare koji te čekaju.
POSTAJEMO LI GENERACIJA (PRE)AMBICIOZNIH RODITELJA?
Sjedim tako prošli tjedan na plaži, uživam u tihoj igri svojeg dječaka, dok drugi mirno spava pored mene i razmišljam. Prošli mjesec, osim što je obilježen kao mjesec majki, obilježen je i kao mjesec upisa u vrtić. To je bila glavna tema razgovora u svim parkićima i eventualnim druženjima roditelja. Hrvatski vrtići, engleski vrtići, francuski vrtići, njemački vrtići… Majko mila koliko etiketiranja. I koliko etiketiranja kada kažem da sam upisala svoje dijete u obični vrtić gdje će se igrati i učiti disciplini. Neće pričati na španjolskom, francuskom ili starogrčkom.
KONFERENCIJA MAME&KLINCI
Svibanj je mjesec mama. I ove godine smo ga obilježili brojnim projektima upravo na temu majčinstva. Jedan od proejkata bila je i druga konferencija Mame&Klinci u muzeju Mimara, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Što je cilj ove konferencije? Okupiti mame i podariti im znanje i iformacije koje će im pomoći, ali i koje će ih insipirirati na životnom putu zvanom mjačisntvo.
MAJČINSTVO (NI)JE NAJBOLJA STVAR KOJA MI SE DOGODILA
Glavni razlog zašto sam pokrenula blog i počela pisati o majčinstvu jest zato što se o toj temi piše ili previše idealistično (majka je puna ljubavi, uvijek sve smireno objašnjava djetetu, nije umorna i dom joj izgleda savršeno) ili previše negativno (majčinstvo je iscrpljujuće, a volimo djecu jer su naša, ali inače samo smetaju našim zamislima i onome što bi zapravo htjele raditi).
MUKE PO VRTIĆU – U GLAVAMA RODITELJA
Dani upisa u vrtić je iza nas. Za svakoga roditelja pomalo stresan trenutak, u glavi košmar jer imamo 1001 pitanje, a u tom trenutku ne pronalazimo niti jedan odgovor. Koliko god sam se radovala vrtiću, toliko sam ipak htjela da sporije vrijeme dođe do toga dana. Prošle godine u ovo vrijeme su nas zvali na naš prvi intervju. Iskreno, nije mi bilo svejedno, obzirom da se radi o djetetu s poteškoćama u razvoju, 2,5 godišnjak koji još samostalno ne hoda, samostalno ne jede, a vokabular je bio sveden na minimum.