Ne, ovo nije još jedan tekst o odgoju i discipliniranju djece. Nego o nečemu što je svim roditeljima jako dobro poznato, a primijetila sam da na portalu baš i nema tekstova na tu temu. Vjerojatno zato što mame i svekrve ponosno prate naše pisanje. Sigurno već pogađate, riječ je o bakama i djedovima naše djece.
Kad dođe prvo dijete, naši više ili manje autoritativni i ozbiljni roditelji jednostavno se promjene i postanu blagi bake i djedovi koji su spremni razmaziti unuče na nevjerojatne načine. Ne znam drugačije to opisati, ali kao da se zaljube u to malo stvorenje i onda bi dali sve za njega. Što uopće nije loše. Dapače. Upravo zato su bake i djedovi posebni, te je divno odrastati uz njih.
Ali gdje ima ljudi, uvijek ima i nerazumijevanja. I to ponajprije zato jer se mijenja pozicija autoriteta u obitelji. Mama i tata postaju baka i djed, a sin ili kći postaje tata ili mama. Koliko se dobro snalazimo u novim ulogama utječe i na naše međuljudske odnose. Pitanje koje nas sve muči je sljedeće: ako dođe do neslaganja ili konflikta, kako to riješiti? No pogledajmo najprije kako to najčešće izgleda.
Bake i djedovi se posebno vesele potomstvu mlade obitelji. Briga za unuče kreće već s trudnoćom. Pa slijede raznorazni savjeti – od toga da obave sve moguće pretrage do pošteda od kućanskih poslova svake vrste. A kad se beba rodi, nema veze jesu li baka i djed imali jedno ili sedmero djece. Svejedno će se čuditi zašto se beba od tri mjeseca isključivo doji, a ne pije i čaj. I nema veze je li im to prvo ili sedmo unuče. Opet će ga htjeti razmaziti i dopustiti mu da, na primjer, puca petarde za Novu godinu ili da jede čokoladu što je prije moguće. Ponekad mi se čini da su bake i djedovi toliko zaokupljeni unukovom dobrobiti da ne čuju ništa što roditelji govore.
Iz osobnog iskustva mogu vidjeti da stvari uglavnom dobro funkcioniraju. No u jednoj fazi bubačeve prve godine imala sam osjećaj što god da napravim da ću dobiti komentar ili da se svaka moja odluka preispituje. Znalo se dogoditi i da je bakama i djedovima važno ono što ja ne smatram važnim, a ono na čemu inzistiram, oni ne doživljavaju ili kažu da pretjerujem. Vjerujem da znate o čemu govorim 🙂
Na stranu sad što će vjerojatno svaka od nas jednoga dana biti svekrva ili punica. O tome ću tada razmišljati, a sad me zanima trenutna situacija – ja sam mama, a baka je baka. I ruši mi autoritet, na primjer. Što tada napraviti?! Postoje dvije krajnosti – planuti i odmah dovesti stvari na svoje mjesto pod cijenu nepristojnosti, možda čak i svađe, ili strpljivo prešutjeti svaki put. A većina roditelja balansira negdje između, ovisno o situaciji. Postoji još i problem moji roditelji – njegovi roditelji. Postoje i situacije na koje muž i ja ne gledamo isto. Sto stvari…
Promatram ostale mame oko sebe i vidim da se svaka od njih nosi s tim na neki svoj način. Pa tako i ja pokušavam. Ne kažem da je najispravniji, ali nekih principa se držim kada trebam reagirati na bakino/djedovo prelaženje granica, bilo komentarom, pitanjem ili djelovanjem.
- Suprug i ja nastupamo zajedno. To najčešće bude nakon neke situacije kad su baka i djed prešli svoje granice. No čak se dogovorimo i unaprijed što bismo učinili ako primjetimo teškoće kod rodbine ili prijatelja u odnosu s njihovim bakama i djedovima.
- Trudim se razumjeti njihovu stranu priče. Godinama su bili autoriteti u svom domu, a možda i na poslu. Nisu naviknuli da više ne donose važne odluke i teško im se prebaciti u ulogu bake ili djeda.
- Dobronamjerni su. Bake i djedovi neizmjerno vole svoje unuke i uvijek gledaju njihovu dobrobit. Iz svog kuta, doduše. Osim toga, oni su i riznice iskustva, pa ne odbacujem olako svaki njihov savjet, posebno ako nemam neki dobar argument za to (što primjerice, nije slučaj s davanjem čaja tromjesečnoj bebi).
- Pristojna sam. Mislim da je jako važno pristupiti bakama i djedovima s poštovanjem. Čim vide da uvažavamo njihovo mišljenje, neće im biti toliko važno što se ne slažemo s njim i što ćemo postupiti po svome. Ona prvotna ljutnja na njihovo prelazaženje granica (a toga ima) može ostati rezervirana za moje misli ili suprugove uši.
- Opraštam. Da se odmah nadovežem na prethodno spominjanje ljutnje – gledam da ne doživljavam svaki komentar ili pitanje osobno. Iako mi to najteže pada i nisam sigurna koliko to uspijevam, želim im oprostiti za svako, po mom mišljenju, petljanje u naš odgoj.
- Ponajprije sam zahvalna što bubač ima bake i djedove. Ali zahvaljujem i na svakoj situaciji u kojoj oni prijeđu svoje granice. Ipak nas to kao roditelje i osobe obogaćuje i uči nečemu.
Svjesna sam da imam jedno dijete i da je prošlo tek njegovih godinu dana. Niti sama ne znam što me sve čeka! Ono što znam jest da želim imati podršku i suradnju bubačevih baka i djedova. Ne volim taj osjećaj napetosti između nas roditelja i baka i djedova. Želim da moj bubač provodi vrijeme s bakom i djedom. Želim biti opuštena i imati pouzdanja da će mu biti lijepo i dobro s njima. Znam da će od njih dobiti ono nešto posebno što se dobije samo u odnosu baka/djed – unuče. Znam koje su sve dobrobiti odrastanja i bliskosti s bakom i djedom, jer sam i sama odrastala u blizini svojih baka i djedova.
Isto tako sam svjesna da smo mi roditelji ti koji prvi odgajaju djecu. A oni uče prvenstveno iz primjera koje gledaju. Zato situacije u kojima se mi roditelji ne slažemo s bakama i djedovima vidim kao idealnu priliku za odgoj. Ponekad i nas samih!
MAGDALENA
Mama kojoj je uzor Supermama Marija. Pleše sa svojim raspjevanim dečkima – bubačem s puno kose i njegovim tatom, te voli šale na račun svog prezimena. Po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Nesavršena perfekcionistica, racionalna emotivka, pomalo uštogljena, ali veselog duha. Uživam u čitanju knjiga, flatlay fotografijama, proučavanju katoličanstva, ispijanju kave kroz cijeli dan, organizaciji i odlascima po restoranima s mužem. Razmišljam u hashtagovima i sanjam o velikoj obitelji. Na blogu pišem o braku i majčinstvu iz vjerske perspektive, a ponekad i o sasvim običnim životnim situacijama.
Blog: Mama pleše
Instagram: @mamaplese
