Mišljena sam da mnoge žene nakon poroda nisu previše zainteresirane za intimne odnose s partnerom. I tu ne mislim tjedan-dva nakon poroda, već nakon šest tjedana kad ginekolog ustanovi da se sve vratilo u normalu (naravno da ne misli na psihu jer ona se rijetko kad vraća u normalu, misli na organe ženskog spolnog sustava). Zašto nisu zainteresirane? Dobro možda ne sve, ali većina, a onima koje jesu divim se! Reći ću vam zašto JA nisam bila zainteresirana, a vjerujem da će se mnoge prepoznati u mojim riječima.
Nakon prvog poroda ispočetka se nisam snašla u ulozi majke, odnosno nervozirala sam zbog manjka sna te mi je prvih par mjeseci prošlo u navikavanju na tu novu nimalo laku ulogu. Takva živčana, neispavana, iscrpljena ne da nisam pomišljala na sex, već mi on nije bio ni na listi budućih radnji, ma ni u planu za budućnost, ni onu dalju, a kamoli bližu. Jednostavno je moj mozak zaboravio da ta radnja uopće postoji. Osim toga bojala sam se boli jer me epiziotomija nije zaobišla, šavova tko zna koliko, dva tjedna samo ležanja, a hodanje je ličilo na pačji hod.
Odnosi nakon toga nisu dolazili u obzir ma niti da je došao George Clooney ili bilo tko drugi sa statusom najzgodnijeg.
A muž, što da vam kažem, kao i gotovo svaki, imao je razumijevanja i strpljenja prvo vrijeme, kasnije je razumijevanje ostalo, ali je pomanjkalo strpljenja. Naravno da je i odnos između nas postao napetiji jer realno, kad se nakupi napetost i zavlada negativna energija najbolje ju je razbiti intimnim odnosima. Ne zovu se bezveze intimni odnosi, partneri postaju intimniji, bliži. Nakon nekoliko mjeseci (da, baš tako dugo je čekao, a jesam vještica ) odlučila sam se opustiti. Svega je bilo samo ne i opuštenosti. Dugo vremena sam bila u grču, pod dugo mislim još mjesecima kasnije, jednostavno se nisam mogla opustiti. U mojoj glavi je postojala blokada koja je razbijena uz jako puno razgovora s mužem. Ne znam bih li ja imala toliko razumijevanja prema sebi, hm teško!
Sin je već bio veći, noću je duže spavao, majčinska je uloga bila već uhodana pa su i intimni odnosi bili bolji i redovitiji. A onda je došla druga trudnoća, a s njom i rjeđi odnosi. Ali u drugoj sam trudnoći iskusila nešto novo, trudove sam potakla seksom (više o tome možete pročitati u mom tekstu „Boli li porod“), a onda apstinencija do kontrole. Sjećam se da sam dan prije kontrole razgovarala s prijateljicom koja je rodila malo poslije mene. Smijale smo se kako niti da želimo ne znamo ni gdje ni kad bi imale odnos s mužem. Možda između dva buđenja bebe, negdje na pola puta dviju dječjih soba. Ali kad nešto stvarno želiš, nađeš i mjesto i vrijeme. Tako ih je i pronašao moj muž. Njemu za ljubav pristala sam i tad smo se počeli ponašati kao tinejdžeri koji se skrivaju od roditelja, samo što smo se mi skrivali od djece. Za nešto što smo rekli da nikad nećemo, probali smo. Čovjek se mijenja s godinama, mijenjaju se i njegove uloge u životu. Prvo budeš nečiji sin ili kćer, zatim dečko ili cura, muž/žena, otac/majka, ljubavnik/ljubavnica, djed ili baka. Muž i ja smo sad osim u ulozi oca/majke i u ulozi ljubavnik i ljubavnica. Otkrivamo se ponovno i zaljubljujemo. Probudili smo leptiriće u trbuhu, nije bilo lako, ali smo uspjeli jer smo se trudili, jer nismo odustali.
Usudite se probati nešto novo, probuditi staru strast. Probajte, nećete požaliti.
Zašto sam se odlučila podijeliti svoju intimu, progovoriti o temi koja je tabu tema?! Ne kako bih se hvalila da imam vrlo dobar intimni odnos s mužem (jeste pročitali vrlo dobar, to je četvorka, dajem nam još prostora do izvrsnog), već kako bi si majke rekle nakon što ovo pročitaju, i ne samo sebi već i partneru: VIDI, NISAM JEDINA! SA MNOM JE SVE U REDU.
