MAJČINSTVO DALEKO OD DOMA I OBITELJI

Moj odlazak u Italiju dogodio se sasvim spontano. U Italiju sam se zaljubila na prvi pogled nakon što sam dobila stipendiju za učenje talijanskog jezika i provela mjesec dana u Firenzi. Znala sam da joj se moram vratiti. Još i dan danas moja mama čuva razglednicu na kojoj joj piše da ću ja ovdje živjeti. Da, tada su se još slale razglednice…bolje da ni ne mislim prije koliko godina je to bilo, a kao da je bilo jučer.

Upisala sam fakultet u Padovi, počeli su divni studentski dani i recimo poprilično bezbrižan život. Većina se mojih prijatelja nakon završenog fakulteta vratila, neki su promijenili grad, državu…no ja nisam ni pomišljala na povratak. Za mene je to bilo to. Padova je moj grad. Znala sam da ću tu ostati. I tu sam vidjela svoju budućnost.

Zaljubila sam se, ostala trudna. Svi su pitali gdje planiram roditi Stefana. U Zagrebu, u Puli, u Padovi? U Padovi, naravno. Nisam pomišljala ni tren na neku drugu opciju. Moje dijete će se tu roditi, i odrasti.

U jedno vruće padovansko ljeto (zovem ga padovansko, jer tu sparinu trebate doživiti…u biti bolje vam je da ne znate za nju) postala sam mama. Prvih mjesec dana bilo mi je zaista teško, te zbog postporođajne depresije, te zbog problema s dojenjem…dodajte svemu tome nespavanje i umor. No sva sreća tu je bila moja mama koja mi je pomagala koliko god je mogla. Barem o jednoj stvari nisam trebala brinuti, a to su kućanski poslovi.

Nakon mjesec dana Stefan i ja smo ostali sami, muž je po cijele dane na poslu i tu sam prvi put osjetila koliko je teško kad si bez ičije pomoći. Kad nemaš nikog da ti skokne u dućan, a nešto ti hitno treba. Kad si toliko umorna i beba visi po tebi cijeli dan, i jednostavno ne stigneš ni jesti, niti se otuširati. I da stigneš jesti, nemaš nikog (čitaj “mamu”) tko bi ti donio toplu juhu ili bilo što skuhano, jer ti jednostavno nisi stigla ništa skuhati već danima. Nemaš nikog da ti na pola sata pričuva bebu, a da ti u tih pola sata nešto napraviš za sebe.  A da ne pričamo o usamljenosti. Koliko puta sam poželjela popiti sa sestrom kavu i pojadati joj se. Koliko puta sam poželila da se naši dečki sad mogu otići zajedno poigrati do parka.

Kad su bili najteži dani, mama bi uvijek doskočila u pomoć. I dan danas.

Sad kad je Stefan veći, postalo je malo lakše, ali nije lako. Kad je bolestan, a ti moraš raditi, a ne možeš ga tek tako ostaviti nekoj babysitterici, barem ja ne mogu. Kad smo već kod toga, ovdje su tete čuvalice jako skupe. Ovdje su tete čistačice jako skupe. Imam jednu koju zovem samo kad mi je totalni kaos u kući i kad ništa ne stignem.

Vidim da je i meni i mužu potreban odmor, ili barem jedan produženi vikend u dvoje. No toliko smo naviknuti biti u troje da nam je to nezamislivo.

Ponekad razmišljam da ne želim drugo dijete jer se upravo bojim sve to proći opet sama. A uz dvoje, kako to sve uspjeti!? Bez ičije pomoći.

Odgajati dijete daleko od obitelji zaista nije lako. Iako mi je ponekad toliko teško da u tim najgorim trenucima razmišljam o povratku, brzo me sve prođe. Obožavam ovaj grad, za njega me vežu najljepše uspomene i zaista ne bih mogla zamisliti život nigdje drugdje. Iako je teško, imamo svoju rutinu na koju smo svi naviknuli i koja nam jako fali kad smo u Hrvatskoj. U biti jel mi vjerujete da svi uvijek jedva čekamo da se vratimo kad otputujemo u Hrvatsku? Jednostavno, ovo je naš grad. Ovo je naš dom. I iako nam nije lako, ovdje nam je najljepše.

Ps. I zaista je cool živjeti na 15 min od najljepšeg grada na svijetu – Venecije.

MARTINA

Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.

@ouritaliandays