Svaki je roditelj uzbuđen i ponosan kad mu dijete kreće u školu. Dijete dobiva novu ulogu u životu, ulogu učenika pa je i ono uzbuđeno te se veseli velikoj promjeni u svom životu. Prije tog velikog dana mnoge roditelje muči isto pitanje – ŠTO MOJE DIJETE MORA ZNATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU? Naravno da većina tu misli na znanje o slovima i brojevima te vještinu čitanja i pisanja. Trebaju li djeca išta od toga znati? Ja ću vam reći svoje mišljenje sa stajališta učiteljice.
Da, ja sam osim majke i učiteljica. Nemam puno radnog iskustva (svega 5 godina), ali dovoljno da mogu iznijeti svoje mišljenje o ovoj temi. Prepričat ću vam razgovor koji me potaknuo na pisanje ovoga teksta.
Prije dvije godine pišući pripreme u školi načula sam razgovor dviju mama prvašića. Bio je tek početak školske godine, možda drugi ili treći tjedan. Te su se dvije mame svakodnevno viđale u školi jer su svoje prvašiće dovodile u školu i odvodile iz nje, zapravo ne samo u školu, već u učionicu. Razgovarale su o zadaćama i tad je krenulo hvaljenje jedne mame kako njezin prvašić zna sva slova. Druga se mama hvalila kako pak njezin prvašić ne samo da zna sva slova, već on zna i čitati. Zatim su se krenule hvaliti matematikom. Jedan zna zbrajati do 10, dok drugi zna i zbrajati i oduzimati. Razgovor je probudio moju znatiželju pa sam virnula u učionicu da vidim tko su te majke. Nije bitno tko su one, već što su radile istovremeno hvaleći svoje inteligentne prvašiće. Spremale su im knjige u torbe, oblačile i zakopčavale jesenske jaknice, popravljale krivo zakopčane hlače i zavezale odvezane pertle na tenisicama. Za kraj su još na svoja leđa uprtile školsku torbu, uzele svog prvašića za ruku i bez pozdrava izašle iz škole. Razumijem da su torbe teške, ali tko ide u školu. Ponekad nesvjesno radimo invalide od vlastite djece. Tko je nas pitao je li nam torba teška dok smo je kilometar ili dva nosili do škole? Nisu nas u školu vozili roditelji, a kamoli pratili do razreda, a da ne govorim da smo si sami vadili knjige iz torbe od prvog dana.
Što mislite čije je dijete pametnije, ono koje zna slova ili ono koje zna i čitati? Je li to uopće bitno kad si ne znaju sami zavezati pertle, kad si ne znaju sami obući jakne, kad ne znaju sami spremiti torbu, kad ne znaju osnovne vještine SAMOSTALNOSTI?!
Naučite svoje dijete da prije svega bude samostalno, kulturno i ljubazno. Da samo zna otići na WC, da se samo zna obući i obuti, da dijeli s drugima i da voli pomoći drugima, da poštuje starije od sebe. Naučite ga da bude uporno i da ne posustaje na prvoj prepreci, da bude snalažljivo. Fakultete na završavaju inteligentni, već uporni i snalažljivi. A slova, brojeve, čitati i pisati naučit će u školi, neki prije, a neki kasnije, ali to ni nije bitno jer nismo svi isti i nemamo svi iste sposobnosti. Pružite svojoj djeci ljubav, pažnju i razumijevanje – to je bitnije od svog znanja ovog svijeta.
KATARINA
Majka izrazito brbljavog trogodišnjaka kojem je nedavno došlo pojačanje – sekica. Prije majčinstva s dječjim osmjehom, ljutnjom, entuzijazmom i problemom susrela sam se kao učiteljica. Lako je bilo odluke donositi kao učiteljica, ali kao roditelj često sam se oko svega dvoumila, a prije odluke dobro sam se informirala da bih na kraju probala jedno i drugo, a često i treće, pa izabrala ono što je našoj maloj obitelji nabolje i najprihvatljivije. Tako sam skoro pa magistrirala na jednokratnim i platnenim pelenama, dojenju, ergonomskim nosiljkama, povezujućem roditeljstvu, Baby Led Weaningu, Ecanju (Elimination Communication), tantrumima i još mnogo čemu. Neustrašiva sam kad je riječ o isprobavanju novih stvari zato sam u ovoj trudnoći prošla nekoliko radionica o prirodnim porodima, a isprobala sam i akupunkturu pripreme za porod.
Često griješim, ali trudim se iz pogreške izvući ono najbolje jer ja sam supermama sa sto i jednom manom (ne pretjerujem) koja uživa u roditeljskoj brizi. Svoja razmišljanja i dvojbe nesebično ću dijeliti s vama.
Facebook: Instant Mama
Instagram: @instantmama30
