KAD ĆE DRUGO DIJETE?

Ova rečenica odzvanja u mojoj glavi zadnjih pet godina. Vjerojatno čim mi je sin prohodao, ovakva pitanja postala su uobičajena i svakodnevna. Pitali bi me oni koji me poznaju i oni prolaznici koji valjda nemaju pametnijih pitanja pa pitaju takvo pitanje. Ježim se od takvih pitanja, to pitanje ne mogu više čuti. Negdje sam čula da 90% razgovora između ljudi započinje o vremenu i vremenskim (ne)prilikama, pa što i mene ne pitaju o vremenu, mogla bih satima o vremenu pričati, ali nažalost nisam te sreće, pa mene pitaju to famozno pitanje: KAD ĆE DRUGO DIJETE?

I što da im sad ja pametno odgovorim, kako da ostanem uljudna i pristojna, kad bi im najrađe rekla neka gledaju svoja posla, a kada ću ja roditi ovisi samo o meni i mom mužu. Najčešće se samo na to pitanje osmjehnem, i nadam se da daljnji razgovor nećemo nastaviti o tome, već prijeći na neki drugi društveni problem. Jer izgleda da je ovo pitanje već postalo društveni problem.

Iako si rodila jedno dijete, ni to nije dovoljno, pa se podrazumijeva da moraš roditi i drugo dijete. Najčešći dokazi tome je kad mi kažu da je mom sinu vjerojatno dosadno, da je sad već veliki i da trebam što prije roditi jer će razlika među djecom biti prevelika pa se neće zajedno igrati, da sam se već odviknula od malih beba pa će mi biti teže vratiti se na početak…

Kažem vam da se ježim do takvih komentara, kada drugi ljudi misle da znaju što je najbolje za mene, odnosno moju obitelj. Prvo sam bila premlada kad sam se udala i rodila sina, a sad već kasnim s rođenjem drugog djeteta. Da nije smiješno, bilo bi žalosno. Mene samo zanima od kad je to postalo normalno da se drugi ljudi smiju uplesti u tvoj život i savjetovati te o tvom privatnom životu. Molim vas, suzdržite se takvih komentara ili savjeta. Nije mi jasna svrha takvih tzv.dobronamjernih savjeta, kao oni žele meni najbolje pa me savjetuju da mi je vrijeme da rodim drugo dijete.

A što ako i neću imati drugo dijete? Što ako odlučim imati drugo, pa odmah i treće dijete? Onda izgleda da nisam normalna, jer kod nas je normalno imati dvoje djece, a kad netko kaže da čeka treće/četvrto/peto dijete, onda svi pomisle da to nije normalno. Savjetujem svim tim ljudima koji se opterećuju tuđim životima, gledajte i brinite se za svoju obitelj i svoje probleme, jer bit će vam ljepše u životu, vjerujte mi. Nećete se više zamarati tko čeka ili ne čeka dijete, već gledajte svoju vlastitu djecu kako odrastaju. Propuštate život koji se odvija ravno ispred vas.

Ja sam mama i najbolje znam što je najbolje za mene i moju obitelj. Naravno da smatram da je lijepo imati braću i sestre, i sama imam dvije sestre koje ne bih mijenjala za ništa, iako ponekad idu na živce. Zamislite, čak je i velika razlika u godinama među nama, ali svejedno to nas nije spriječilo da se međusobno igramo skupa tijekom odrastanja. Zato, sve mame koje se nađu pred pitanjem: KAD ĆE DRUGO DIJETE? samo se osmjehnite i nemojte dozvoliti da vam to pokvari dan. S osmjehom pobjeđujemo svo crnilo svijeta.


SARA – žena, mama, učiteljica

@majdakastrid

Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog šestogodišnjaka, koji na jesen kreće u školu. Zaljubljena u more, sunce i suncokrete. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka (Umag). Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine (gdje drugdje, nego kod nonića). Vječni pesimist, ali romantična u duši. 
Srce joj je puno kada zna da svojim trudom i zalaganjem na poslu dopire do srca svojih malih učenika i pokreće njihov um. Voli raditi s djecom, jer su iskrena i uvijek, ali baš uvijek ju nasmiju, pa kako da joj dan i bude loš uz njih. Voli čitati dobre knjige i časopise, a u posljednje vrijeme ima i potrebu za pisanjem, iako je oduvijek voljela pisati sastavke i dnevnike (kako ih ona zove, memoare iz osnovne i srednje škole, ili podsjetnici na svoje prve ljubavi ili tadašnje velike brige).