Dok nisam postala mama, život mi se sastojao od tada meni bitnih stvari. Putovanja, kave, treninzi, izlasci, vrijeme posvećeno samo meni i mom dragom. Imala sam vremena napretek skrojiti si dan onako kako ja želim.
U svojih 30 godina nekako sam odgađala baš ovaj period života. Možda sam bila sebična jer sam mislila malo više na sebe u tom trenutku, ali iskreno, nije mi žao. Proputovala sam dio svijeta, pogotovo zadnjih par godina kad sam se zaposlila. Istrčala sam 3 polumaratona. Iako sam nakon prvog rekla da nema šanse da ponovim to. Izgradila karijeru. Ne do te granice do koje sam htjela, ali i to ću sad. Još malo.
Jednog dana se sve promijenilo. U život nam je ušla jedna djevojčica. Djevojčica toliko prekrasna da sad moj život stvarno ima smisla. Postala sam mama.
Tek tad sam shvatila da život kakav sam imala prije neću više imati. Da li mi je žao? Ne. Bih li se mijenjala? Ne.
Biti mama znači imati sve konce u rukama. Non stop. Nema osmosatnog radnog vremena, radiš stalno. Nema bolesna sam pa bi ležala cijeli dan. Beba te treba. Organizacijske vještine koje sam imala prije i koje imam sad su nebo i zemlja. Ne može se to mjeriti. Prije sam mislila da sam super organizirana ako sam uspjela uz posao odraditi trening i kavu. Danas sam ipak više organiziranija. Morala sam postati. Ako sam htjela zadržati barem djelić prijašnjeg života.
Dio za koji sam se odlučila je sport. Volim sport od kad znam za sebe. Pretpostavljam da je veliku ulogu u tome imao moj otac difovac s kojim smo sestra i ja išle na Sljeme, učile pravilno plivati jer „nećemo mi biti cure koje ne znaju lijepo plivati“, te pratile svaku utrku Ivice i Janice, svaku utakmicu rukometaša i svaki meč Ivaniševića. Taj moj zaljubljeni pogled na sport je ostao i dan danas. Uživam u njemu i puno se bolje osjećam kad završim s treningom te od treniranja nisam odustala ni nakon poroda.
Uskladiti bebu koja je došla na svijet sa treniranjem – to je bila znanost. Kako mi je bilo prvo dijete, bilo je potrebno neko vrijeme da se naviknemo jedna na drugu i steknemo nekakvu rutinu. Nakon što sam dobila zeleno svijetlo od ginekologa, krenula sam lagano sa treniranjem. Ovdje mi je uvelike pomogao suprug koji me poticao da uzmem malo vremena za sebe. I hvala mu na tome.
Nije bitno koliko često treniram. Bitno mi je da treniram. Da se maknem od doma i da imam vrijeme samo za sebe. Nije bitno niti što treniram. Ponekad mi se baš trči. Ponekad mi skroz paše otići u teretanu na grupni trening, a nekad mi je baš Sljeme najbolje opcija. Moji treninzi nisu dugački, niti treniram svaki dan. Ponekad je to samo jednom tjedno, a nekad mi uspije i tri do četiri puta tjedno. Nije to ništa dugačko, sat vremena. Ali sat vremena par puta tjedno koje potrošim kako ja želim i na nešto što volim i što me isto čini sretnom.
U biti, nekako najdraži su mi vikendi kad se zaputimo sa mišicom na Sljeme. Mišicu stavimo u nosiljku pa polako krenemo. Malo po malo, pola sata u jednom smjeru pa natrag. Sa bebom nikad ne znaš kako će reagirati. I svaki put malo produžimo. Ona se ne žali, fino zaspi u nosiljci, a mi uživamo u prirodi, svježem zraku i nama. Neću lagati i reći da je jednostavno isplanirati. Nije. Sjećam se da sam se prije mogla probuditi doslovce pola sata ranije, nešto na brzinu pojesti i zaputiti se gdje sam htjela. Sad je to ipak malo drugačije. Red pelena, red hranjenja, planiranje rute da ne bude predaleko obzirom da je još mala i tako dalje… Ali iskreno ću vam reći. Vrijedi. Zbog energije, zbog toga što nešto radimo zajedno, kao i zbog toga što se nadam da ćemo i njoj, kao što je meni moj tata, usaditi da je sport nešto lijepo.
JELENA
Rođena i živi u Zagrebu. Upisuje prirodoslovno – matematički fakultet i završava matematiku. Trenutno na porodiljnom, a inače radi u IT sektoru.
Supermama. Sanjar. Vječni optimista. Zaljubljenica u sport, putovanja i handmade stvari.
Mama jednoj petomjesečnoj curici vragolastog osmjeha i prekrasnih očiju, koja me uči da je život više od onog što sam imala prije nje. Supruga najboljem mužu na svijetu koji je ujedno i moj najbolji prijatelj.
Ponekad imam osjećaj da ćemo nas troje pokoriti svijet 🙂
Instagram: @jmilardovic
