Kad biste upitali svoju mamu i/li baku “Koji su tvoji #familygoals” što bi ona rekla? “Što ti je to, ‘ćerce?” A nakon pojašnjavanja, sigurno biste došli do nekoliko generalnih i sveopćih želja kao što su da smo svi živi i zdravi, a ako bismo išli dalje, onda bi možda spomenula da ima dobar posao što bi podrazumijevalo da radi od 7 do 3 i može s njim platiti račune, da svi jedu “sa žlicom” barem jednom dnevno i da stigne pospremiti kuću. No, što #familygoals znači za našu generaciju? Naravno da i mi želimo da nam je obitelj živa i zdrava, a onda kreću razlike.
Da imam dobar posao, ali to zapravo podrazumijeva da imam karijeru u kojoj ću se osjećati kao da ispunjavam sve svoje potencijale, koja će mi obogaćivati život i koja će biti sastavni dio mog života, a ne samo da platim račune. Da kuham svoju obitelj i sebe, ali naravno ne samo ćufte i pire, nego i bezglutenski proso s tajlandskim povrćem, a svakako da za vikend isprobam recept food blogerice za neobični creme brulee. Da u slobodno vrijeme ne čistim, nego putujem sa svojom obitelji i istražujemo nove krajeve. Da redovito vježbam, izbjegavam ugljikohidrate (tu bi vas već prethodna generacija čudno gledala), jedem samo pažljivo osmišljene i uravnotežene obroke, itd, itd… Ovo ne vrijedi naravno za sve, ali je sve češća pojava. I naravno, da sve to skupa dokumentiram na društvenim mrežama.
No, gdje nas to ostavlja? Očekivanja koja stavljamo pred sebe su jako visoka i postaju nemoguća za ispuniti. Osjećamo se umorni od života i pokušaja da živimo neki bolji život, da postanemo neka bolja verzija samog sebe, a kad se umorimo, pribjegnemo društvenim mrežama. Tek to nas može gurnuti još dublje u nezadovoljstvo i potencijalnu depresiju. Pogledate sve te sretne #familygoals obitelji, pa pogledate sebe i svoje dijete ili muža. Muž ne da nije zainteresiran za sretno poziranje s Vama nego danas nije zainteresiran ni za što osim nogometa na koji ide večeras. Dotad će vegetirati na kauču. Pokušate se slikati s djetetom, a ono se baca i viče, a poziranje sa zaljubljenim i sanjivim okicama u kameru ne dolazi u obzir. Štoviše, plače otkad ste došli s posla. Baka vam kaže “Nije bio takav dok ti nisi došla, jako je dobar bio, to je zato jer si ga razmazila.” Zapitate se je li vaša svekrva izmislila #momshaming, a ne društvene mreže. Da se utješite, poželite kupiti baš onaj baby gadget koji ste vidjeli da je ooodličan na insta storyju, ali uvidom u e-bankarstvo shvatite da nema šanse i da je minus već precrven.
U takvim trenucima virtualni #familygoals Vam izgledaju još nedostižniji i što vi više zamišljate te idealne trenutke koje bi trebali provoditi, a koji su daleko od Vašeg realnog stvarnog života, postajete sve depresivniji. Nova istraživanja pokazuju da društvene mreže mogu negativno utjecati na naša raspoloženja, no te spoznaje su odavno poznate su psihologiji. Što je veća razlika između Vašeg idealnog ja i stvarnog ja, to je veće nezadovoljstvo i osjećaj depresije.
Kako si pomoći? Tako da shvatimo da ne postoji ništa idealno, ni idealna obitelj, ni savršena žena ni samo užicima ispunjen život. Ako društvene mreže imaju prednosti, to je svakako progovoranje i o svim ostalim aspektima života, a ne samo onim idealnim, o čemu često možete čitati i na ovom portalu, te pružanje potpore ženama i osnaživanje spoznajom da nisu jedine kojima je ponekad teško. Što smo više bombardiranim raznim pritiscima za savršenstvom u svim aspektima, ne samo majčinstva, postaje još važnije prihvatiti sebe baš takvom kakva jesi, postavljati si realne ciljeve, prigrliti svoje nesavršenosti i pokušati živjeti život prema našoj mjeri – ne idealan, ne savršen, već najbolji mogući u realnim okvirima i prihvati sve promjene koje nam život nosi. Ne postoji samo jedan skup instagramski određenih #familygoalsa, nego to svatko od nas mora odrediti za sebe i nakon što shvati koje su vrijednosti prema kojima želimo živjeti svoj život, ravnati se prema sebi, a ne nastojati ispuniti očekivanja drugih. Što je sreća, savršeno su opjevale Gabi Novak i Maja Vučić “postoji li nešto gdje se žene slože, samo ljubav može donijeti nju”. Ljubav prema svojoj obitelji, prema sebi i svom životu, baš takvom kakav je, ne savršen, ali moj.
MAJA
Mama jednoj kćerkici zvjerčici i jednom maminom sinu, supruga tvrdoglavom Ovnu, sestra, kćer, prijateljica, susjeda, a u slobodno vrijeme i psihologinja. Nakon završetka fakulteta, završila sam i dva stupnja kognitivno-bihevioralne psihoterapije. U svom desetogodišnjem radnom iskustvu, radila sam s puno mama i djece, a otkako sam i sama postala majka, taj interes se produbio i dobio novu dimenziju. Majčinstvo sam učila u hodu i puno puta se zatekla pitajući se što bi sad bilo najbolje za moje dijete, ali i mene kao majku. Mamologija – psihologija s majčinskim licem je plod tih promišljanja, znanja i iskustva koje sam stekla i kao psihologinja i kao majka.
Ovisnica o kofeinu s kojeg sam se neuspješno pokušala skinuti, velika spavalica koja se sa sinom diže u zoru, ljubiteljica lijepih haljina i romantičnih komedija iz tridesetih i četvrdeset godina prošlog stoljeća. Zaljubljena u svoju djecu, muža i život, naravno.
Web stranica: Mamologija – psihologija s majčinskim licem
