Sreća je ono čemu svi stremimo i pronalazimo ju i u najmanjim detaljima u našoj svakodnevnici, u sitnicama, malim stvarima. Kad god me nešto muči, samo širom otvorim oči, pogledam oko sebe i shvatim koliko toga imam, što me veseli i da mi ništa ne fali. Ponekad okupirani poslom ili drugim problemima zaboravimo na sve lijepo što nas okružuje i usrećuje. Ja se trudim uočavati te male stvari svakodnevno, biti zahvalna na onome što imam i slaviti te male radosti. Naravno, svatko od nas ima problema, svatko se s nečim bori, nikome nije sve savršeno, no o nama ovisi kako ćemo se sa svime nositi i kako ćemo na sve gledati. Hoćemo li se prepustiti monotoniji i hoćemo li dopustiti da ono negativno zavlada našim životima, ili ćemo dati sve od sebe da dane ispunimo pozitivom, smijehom, druženjima s najdražima i uočavati sitnice koje nam mogu izbrisati sve loše i instant popraviti raspoloženje.
Osobno se već duže vrijeme trudim ne samo uočavati već i bilježiti te sitnice koje su mi uljepšale pojedini dan, kako bih se jednog dana mogla uhvatiti tog “dnevnika sreće” i vratiti se u mislima u sve lijepe trenutke koje sam proživljavala. Uspomene mi jako puno znače i trudim se očuvati ih ne samo u srcu i mislima, već na sve moguće načine. Zato vam i danas donosim jednu malu listu s nekoliko sitnica koje su me veselile prethodnih dana, te bi mi bilo drago da nam svima to postane ritual, bilo na dnevnoj, tjednoj bazi ili kad god stignete. Uzmite si vremena i prisjetite se sitnica, detalja, osvjestite u srcu koliko su vas razveselili i napunili vam srca. Stoga, evo par mojih razloga za sreću…
Prvo… Neki dan dugo nisam mogla zaspati, pa sam gledala svoju curicu kako spava i kakve vratolomije izvodi u snu. Mislim da skoro svaka moja lista ovog tipa sadrži neki trenutak kad ju promatram dok spava. Ne znam zašto, ali u tim trenucima ima nešto čarobno.
Drugo… U nedjelju smo oživjeli jednog malog snjegovića. Ne doslovno, naravno. Vani je proljeće, snijega ni na vidiku, pa smo si mi za maškare stvorili zimsku idilu i u društvo pozvali snjegovića. Prvo je naša curka trebala biti bubamara jer ih obožava, pa mala kuharica jer obožava biti sa mnom u kuhinji i sve promatrati svojim okom sokolovim, i na kraju nađem na stranicama Babycentra kostim snjegovića i znala sam da je to to, jer i snjegoviće obožava, više od ičega. I kako se samo pravila, a mama se otapala kad ju je gledala. Ne znam tko je tu na kraju bio snjegović :)).
Treće… Išle smo u nedjelju i u dućan, samo po kruh, no ona je bila toliko dobre volje da smo produžile još u šetnju i nije nam se išlo doma. Mahala je pa-pa prodavačicama, slala puse, bilo nam je prezabavno. I bilo je to naše vrijeme. Iako ga imamo na pretek, za takve se trenutke živi. Nema mi veće sreće od pogleda na nju sretnu i nasmijanu, kad vidim kako uživa. Tad (i uvijek) bih pošla za nju i na kraj svijeta.
Četvrto… Krenuli su nam dalje radovi na kući. Na našoj kućici, našoj slobodici. Na našem domu iz snova. Razveseli me i sama pomisao na to da ćemo u toku ove godine sve opremati, da će ona imati svoju sobicu, da ćemo imati terasu za uživanje koju ću moći ukrasiti lampicama, novu kuhinjicu i još toliko toga. Čak planiram saditi i tulipane, svoje najdraže cvijeće, iako o sadnji cvijeća nemam pojma. Realno, ne treba mi ni kuća ni ništa, samo da su moji najdraži zdravi i sretni, sve ostalo je luksuz, no veseli me što nam se san ostvaruje.
Peto… Odbrojavam već polako do Uskrsa. Veselim mu se kao ni jedne godine do sad. Planiram već što ću peći, kako ćemo ukrasiti jaja, kako ću i nju uključiti u sve. Do sad me samo Božić raspamećivao, a sad se svemu veselim kao malo dijete. Želim svojoj curici stvarati uspomene za cijeli život i stvoriti neke naše tradicije koje ćemo pamtiti.
Šesto… Sreća je za mene i ono malo vremena što imam za planiranje. Oduvijek volim sve zapisivati, bilježiti, raditi to do liste itd. Još kad to mogu u nekom slatkom planerčiću, kako da ti to ne uljepša dan? Baš mi je danas stigao na kućnu adresu divan Magical Book Lab rokovnik s tulipanima i kad sam ga vidjela znala sam da sam spremna za proljeće i duge tople dane.
Sedmo… Pijem pepsi i fućka mi se živo, ili kako se već ono kaže, znate. Nisam nešto od alkohola, a nakon poroda sam jako brzo bila u minusu s kilama i očito ih sad moram nadoknaditi…
Osmo… U pozadini mi svira netko na klavijaturi. Mislim da živim s malim Mozartom.
Deveto… S obzirom da sam sad mama od 0 do 24, nije ni čudo što je toliko razloga za sreću baš zbog nje. Evo svaku večer imamo trenutak za maženje i pusanje pa se smije da ju valjda čuje pola sela, pa si frajerica skida čarapice s tih malih neodoljivih nogica (ok to ne radi samo navečer) i jasno da mami do znanja što želi: maženje, škakljanje, pusanje, tj. da se mama posveti tim malim nogicama s kojima lamata na sve strane dok se krevelji najslađe ikad.
Deseto… Jesam li vam spomenula njezine slinave puse i trčkaranje u zagrljaj? Kad su tu mama i tata trči od jednog do drugog i baca nam se u zagrljaj ili nas ljubi, to mi nikad neće dosaditi i to mi valjda par put na dan bude razlog za sreću.
Jedanaesto… Kad imam vremena kuhati u miru, s ljubavlju, to je sreća najveća. Jedino mi fali spremanje kolača ali i to ću nadoknaditi s vremenom. Kad će mi uskoro i ona moći pomagati, gdje će nam biti kraj. I kad vidim da i ona i muž ono što skuham s guštom pojedu, ja sam zadovoljna. Sjećam se kad smo tek uselili zajedno, stalno sam nešto pekla i kuhala. Kuhinja je moje najdraže mjesto u kući, uz terasu jednog dana, tu je moj mir, opuštanje, tu zaboravim i na probleme, opustim se i samo prepustim, uživam u mirisima, miješanju, miksanju, degustiranju, dekoriranju, eksperimentiranju, sjeckanju… Svaki taj čin za sebe je veliko veselje.
Dvanaesto… Ja i muž jako volimo filmove, serije, kino… I u zadnje sam se vrijeme navukla na nekoliko novih medicinskih serija. Nije ni jedna kao Greys Anatomy ali me veseli kad god mogu pogledati koju epizidu dok malena spava snom pravednika. Danas je na redu The Resident, iako mi je The Good Doctor možda za sad mrvicu draža. Vrijeme za mamu = serija = sreća.
Trinaesto… Ono kad i ja i ona nosimo božićne pidžamice i kad nisu blagdani. Ona će ju nositi dok ju ne preraste a ja, s obzirom da ju neću prerasti, dok god budem mogla. Zašto ne ono što nas veseli činiti cijele godine?
Četrnaesto… Sretna sam kad vidim da se i ona, iako je ovako izrezana tatina kopija, svemu veseli kao i mama. Kad je uzbuđena ispušta neke prezabavne zvukove, no točno se vidi na njoj da se svemu baš jako veseli i to pokazuje.
Petnaesto… Oduvijek volim rješavati križaljke pa cijenim svaki trenutak kad mogu uzeti križaljku u ruku i riješiti poneku. Danas je bio dan za križaljku.
Šesnaesto… Veseli me proljeće u zraku. I sama pomisao na ljetne haljinice, lubenice, kolače s jagodama, trešnje, kupanje, izletiće u prirodu, fine svježe salatice… milina!
Sedamnaesto.. Šefica danas nosi body na kojem piše s prednje strane The real boss, tako da, sve vam je jasno. I pokušava sjesti u posudu za miksanje. U tijeku je inventura u kuhinji, očito, i ne smijem se šefici miješati u posao!
Osamnaesto… Noćas nam je padala kiša. Zapravo je više zvučalo kao oluja kako je puhalo. I kad su svi zaspali, ja sam uživala u zvuku kiše. Oduvijek sam očarana zvukom koji stvaraju morski valovi, slapovi, kiša, i nema mi većeg opuštanja. Zato ću u kućici imati jedan mali kutak s foteljom ili ležajem uz prozor da mogu uživati u pogledu na kišnu čaroliju kad god budem mogla.
Devetnaesto… Nakon finog ručka, pripremila sam i palačinke nadjevene svježim sirom koje sam za večeru zapekla u pećnici. Zamirisao nam je stan, prefino, i odlično za iskoristiti palačinke od dana prije.
Dvadeseto… Sretna sam kad na kraju dana, iako umorna, utonem u san, sva sretna i zadovoljna. Sretna sam i kad po milijunti put čujem mama – svijet jednostavno stane.
Ukratko. Sreća je ona. Sreća je obitelj. I naše zajedničko vrijeme. Sretna sam kad su svi zdravi. Imam sve i na tome sam zahvalna.
Što je za vas sreća?
Foto: Unsplash
EMINA @happinessishomemade95
Mama nasmijane i znatiželjne curice, čiji je dolazak na svijet ispunio njezin najveći san, onaj o majčinstvu. Zaljubljena u more, tulipane, kišu, a obožava filmove, serije i odlaske u kino. Živi na selu, a da može birati živjela bi na Plitvicama ili negdje uz more. Vječni optimist koji snagu pronalazi u svojim voljenima. Kuhinja je za nju “happy place” u kojem obožava kuhati, miksati, dekorirati, sjeckati, miješati i stvarati ukusne obroke i slastice za svoje najdraže. Veseli se malim stvarima i sreću pronalazi u sitnicama, te je zahvalna na svemu što ima. Oduvijek je voljela ples, pisati, slikati, osmišljavati stripove, biti s mamom u kuhinji i od nje učiti. Voli planirati, vrijeme provoditi u prirodi i stvarati uspomene za cijeli život. U slobodno vrijeme piše blog Happiness is Homemade. Sanja o svom poslu, zanima ju dizajn i ilustriranje, a samo jedna od želja joj je pisati te oslikavati knjige za djecu. Najveći je fan Božića na cijelom svijetu a otkad je mama još se više veseli svemu te se nada da će i svoju djevojčicu naučiti da je sreća u malim stvarima i da treba cijeniti sve ono što se u životu često uzima zdravo za gotovo, poput šetnje na svježem zraku, sunca koje ti obasja lice, zagrljaja voljene osobe, malo vremena za sebe, uživanja u sladoledu ili lubenici, nečijeg osmjeha ili recimo slinavog bebinog poljupca, ma toliko je toga što nam grije srce.
