torba za preživljavanje

unsplash.com

Svaki put kad u blizini bude neka prirodna katastrofa, pomislim kako ja ni u kojem slučaju nisam spremna za tako nešto. Tu sad ne mislim na psihički dio, jer nitko se zaista u glavi ne može pripremiti za takve vrste užasa. Ne mislim ni na fizički dio jer, s obzirom da sam klaustrofobična i ne znam plivati, ne bih baš dugo opstala. Već, zanemarimo li najgore moguće scenarije, postoji blaža verzija, a to je da smo tu, na okupu, ali ne možemo do dućana ili u njemu nema robe, nema vode, nema struje…

Imate li vi zalihe za takve dane? Imate li spremne boce vode? Konzerve, paštete?? Ja nemam i vrijeme je da se to promijeni. Neodgovorno je od mene kao majke da razmišljam da se to nama neće dogoditi i da nam to ne treba. Jer ipak, bolje spriječiti nego liječiti.

Potaknuta nedavnim užasnim potresima u Albaniji i okolici i iskreno prestrašena, krenula sam pretraživati po internetu što treba jednom kućanstvu da izdrži nekoliko dana katastrofe. Amerikanci su mislim najspremniji s obzirom da njima stalno kucaju na vrata tornada, poplave, oluje…mnogi od njih imaju dogovorena unutar obitelji sigurna mjesta na kojima će se naći, razna skloništa, torbe za preživljavanje i sl. I barem jednom godišnje vježbaju evakuaciju.

Čitajući to sve, osjetila sam se baš užasnuto. Nemam spremno ništa od toga, ne znam ništa od toga. Kako bih uopće zaštitila svoju djecu?

Kako bih im objasnila da nemam vode ni hrane jer eto, nisam mislila da bi se to moglo dogoditi? Kakvo je to uopće opravdanje?

Uglavnom, nakon dužeg pretraživanja, došla sam do nekog općeg popisa što bi otprilike bilo dobro imati. Naravno, na svakome je da odredi vlastite prioritete, ja sam odabrala iduće:

  1. zalihe vode za barem 3 dana, minimalno 2l po osobi
  2. hrane za minimalno 3 dana za odrasle i djecu (paštete, mesni naresci, tost kruh koji dugo može stajati, čokoladice, trajno mlijeko, konzerve graha i sl.) te zalihe ulja, brašna, šećera i soli
  3. plastični pribor za jelo i folija
  4. lijekovi: paracetamol i dječji sirup protiv temperature/bolova, bilo bi idealno i neki antibiotik širokog spektra djelovanja te kutija za prvu pomoć
  5. deka za svakog člana obitelji/vreće za spavanje i nešto odjeće, maske i zaštitne rukavice
  6. higijenske potrepštine: sapun, ulošci, wc papir, vlažne maramice i sl.
  7. džepna svjetiljka, šibice, nož, radio na baterije, baterije
  8. kopije osobnih iskaznica, putovnica i bankovnih kartica te nešto gotovine
  9. geografska mapa područja

Također se svugdje spominje i telefonska kartica za telefonsku govornicu. Iskreno, mislim da kod nas postoji jedna govornica i to u pošti. Osloniti ću se na novu verziju predivne Nokie 3310, baterija drži 2 tjedna.

E sad, gdje to sve držati? Puno je to stvari, a mnogi doma baš i nemaju mjesta za to sve. Ja sam odlučila držati to u garaži, nešto malo u kući pa kako bude. Barem da znam da sam se barem donekle spremila, pa dalje kako bog da. Idealno bi bilo imati nezapaljive torbe sa najnužnijom opremom i jednu držati u kući, jednu u automobilu. No, najbolje da svatko odluči po svojem nahođenju i mogućnostima.

Svakako je najvažnije popričati i s djecom o tome jer iako oni to već i znaju iz vrtića/škole, ponavljanje je majka znanja. Većina nas roditelja smo ratna djeca pa su nam sva upozorenja, planovi evakuacija, sirene i sl. bili kao dobar dan. Srećom, našoj djeci nisu i nadajmo se da nikada i neće. Do neke sretnije teme, pomolimo se za sve pogođene katastrofama, pomognimo koliko možemo i pobrinimo se za sebe i naše voljene. Na sve načine koje znamo! Amen!

Ana Šantorić Kekez
ANA Mama tri predivne curice koja voli knjige, putovanja i Starbucks. Nedavno je ponovno krenula na fakultet u nadi da će ga napokon i završiti. Uz stalne školske brige, privikavanje na vrtić, putovanja, sad i studentske muke, borbe sa kilogramima i ostalim životnim važnim i nevažnim sitnicama velika želja joj je vratiti se pisanju.