Spadate li među one koji slave Valentinovo? Ili ste teški realist i taj dan smatrate komercijalnim trikom? A možda ste utopist koji Valentinovo slavi svaki dan? Kako provodite taj dan? I još slađe pitanje, kako izgleda Valentinovo prije i poslije djece?
Oduvijek sam spadala u prvu skupinu. Valentinovo sam morala obilježiti, pa makar i na onaj najtipičniji način – s crvenom ružom i crvenim srcima na sve strane. Ljubav na steroidima. Ma zašto ne? Ali, danas mi je draže vratiti se u srednjoškolske dane i baš tako proslaviti Valentinovo – iščekivanjem komadića papira s ispisanim ljubavnim riječima…
Valentinovo prije djece.
Zar je to ikada postojalo? Ne mogu se sjetiti kako sam vrijeme uopće „trošila“ u tom periodu, a kamoli kako sam slavila Valentinovo. Možda se ne sjećam poklona, ali se sjećam onog uzbuđenja. Sjećam se onih leptirića u trbuhu. Sjećam se dokazivanja jedno drugome. Sjećam se manira kojima smo jedno drugome taj dan posebno naglašavali kako bi pokazali koliko smo jedno drugom važni.
Možda se u toj dobi, kada su leptirići u trbuhu uzbuđeno lepršali, više pažnja iskazivala kroz poljubac, nježnosti upakirane u posebno birano donje rublje. Sjećam se kako su mi tada izvor inspiracije bili razni holivudski romantični filmovi. Crveno donje rublje, čaša šampanjca i razigrano valjanje po zgužvanim plahtama. Eh, gdje su ti dani sada?
Valentinovo nakon djece
Gdje početi? Kada imaš bebu, vrijeme toliko sporo-brzo prolazi, da Valentinovo niti ne primijetiš, dane uglavnom provodiš unutar svoja četiri zida i potencijalno šetnjom do parkića. Ne znaš koji je dan, a pogotovo koji je datum. Valentinovo prolazi neprimjetno, a naši muževi su odahnuli jer nisu jedini zaboravili da je prekjučer bilo Valentinovo.
Kada su djeca malo veća, onda je podsjetnik na taj dan, bezbroj njihovih pitanja koja se pojave, jer u vrtiću su marljivo rezuckali srca. Pa se među onim slatkim pitanjima i pojavi ono na koje ne znaš odgovoriti, a umjesto tebe tvoji pretjerano rumeni obrazi djetetu ukazuju da se nešto sumnjivo događa. Sjećam se kada je to pitanje postavio naš stariji dječak. „Mama, što je to seks?“ O zemljo otvori se…
Kako onda proslaviti Valentinovo poslije djece? Jer, mislim da je Valentinovo nužno slaviti kada imaš klince, tim više jer nemate vremena jedno za drugo, pa zašto ne taj dan potruditi se malo više.
Moje idealno Valentinovo izgledalo bi ovako – djeca u vrtiću/kod bake i dide čitav dan. Nas dvoje u pidžamama, pod toplom dekicom, sa šalicama toplog čaja. Na TV-u se vrte najdraže serije, a nas dvoje jedemo pizzu. Na kauču. Čitav dan. Malo maženja, malo junk food-a, malo serija… Zvuči predobro…
Valentinovo može biti samo jedan iskomercijalizirani trik da potrošite više nego ste planirali, ali postoji i opcija da taj dan jednostavno odete do Lidla, kupite pizzu u obliku srca, šalice za vas dvoje, buketić cvijeća, a baš ako ste jako ambiciozni, ubacite i crveni negliže. Staviš sve te stvari na stol, opališ jedan flatlay i pošalješ poruku i fotku. Središ čuvanje klinaca. Oduševit ćeš svoju dugu polovicu.
Ma proslavite taj dan ljubav, bez obzira što ste možda oni realisti koje spominjem na početku. Neka vam bude ovo Valentinovo najslađe. Opustite se i vratite u doba kada ste bili zaljubljeni klinci. Pa makar i na dva sata. Nekada je taj kratki bijeg od svakidašnjih briga i obaveza, potreban da skupite snagu za sve ono što nas čeka…
