homeschooling i ostale proljetne radosti

pexels.com

neki na moru, a neki u lavoru

Iako nam je svima već pomalo dosta ove izvanredne situacije u kojoj se zaista većina nas pridržava uputa i ostaje doma, uvijek će se naći neki pametnjaković koji misli da izlazak sunca i toplije vrijeme znači početak roštiljanja na Jarunu i gradela na moru. On uglavnom ne misli loše, no najčešće ne misli uopće. Iako samo želi privući dobru vibru, te smijehom i muzikom zaraziti party ekipu, rezultira time da privuče Koronu, a od partija zbog zaraze dobije solo točku u izolaciju na Zaraznoj.

HRT3- spremni smo mi!

Kako bismo spriječili susretanje s takvom ekipom izabrali smo samoizolaciju. A u samoizolaciji, za nas su izabrali rad od doma (za dobru većinu koja je u mogućnosti) i homeschooling na 3. programu HRT-a za djecu koja idu u školu. Nekada i nekome je to izbor (homeschooling, ne Hrt3- to nikada nikome nije bio izbor😅), no sada je obveza. To i nije tako loše, ako gledamo s pozitivne strane, pa želimo preispitati stajališta i mogućnosti. No, s negativne strane, da je obavezno zauvijek, oslobodila bi se mjesta u školama, a popunila ona na psihijatriji (bar što se mojih živaca tiče). Sve u svemu, ne žalim se puno. Meni karantena nije problem. I inače sjedim i radim od kuće. Problem je samo što sada i svi ostali ukućani sjede kod kuće. No, primijetila sam nešto drugo. Najviše se izgleda žale ovi iz moje kategorije. Kojima se ništa promijenilo nije. -Kažu ubija ih karantena. Imaju struju, vodu, internet i udobnost doma. Ali ne, to sve sami avanturisti, šume, rijeke, planine, skače se padobranom i lovi divljač u slobodno vrijeme. Njih se ja bojim, a ne karantene, virusa i homeschoolinga.

od Zlatne Bule do umorne mule

Homeschooling mi se na prvu učinio sjajnim. I bio bi sjajan da nisam shvatila kako je učenje s osnovnoškolkom, dok oko tebe skaču beba i četverogodišnjakinja, isto kao da ostaviš upaljen ventilator na stolu punom papira. Jednostavno je nemoguće svaki dan uskladiti aktivnosti i ritam svo troje djece za istim stolom. Iako bi moja mama to pripisala (ne)organizaciji vrlo je teško uspavati jedno, dok drugo pjeva, a treće na glas prepisuje povijest grada Zagreba.

Prva stvar koju sam uočila kod homeschoolinga bila je ta da je učenik onaj koji zapravo diktira tempo. To što ti moraš pohati meso ili rezati krumpir kako bi svi jeli na vrijeme je sasvim nebitno ako Bela IV. proglašava grad Zagreb slobodnim kraljevskim gradom. Da učimo, učimo. No, do 12h se od uspavljivanja, diktiranja, rezuckanja, čitanja, vježbanja, ponavljanja, crtanja i nabrajanja umorim više od Tatara što su tada napadali grad. Ukratko, od povijesti i Zlatne Bule na kraju dana dođem do umorne mule.

dobrodošao u klub

Kao i kod homeschoolinga (uopće ne znam hrvatsku riječ za to)i kod rada od doma je slična situacija. Radite na smjene s mužem ili uopće ne radite. Zašto? Zato što su rad i učenje od doma, s troje djece, kao neka scena u noćnom klubu. Svi se izgrle ili potuku do 12, svi su ljepljivi od tko zna čega, te vrte istu “muziku” u krug dok netko ne vikne da je kraj. Zapravo je ovo idealan trenutak u kojem se točno vidi čija su djeca odgojena i razmažena, a čija ne. Sad kad su doma s nama, a ne u vrtiću i školi, dolazi do one poznate – kako smo sijali, tako ćemo žeti. Bez obzira na sve, doma smo, zdravi smo i sretni smo. Na dobre dane većinu stvari uspijemo i odraditi. Od škole do posla i generalke. Život nam je u pidžami i kaosu (već 20 dana izgledam kao da sam se tek probudila), ali zato stan apotekica😂. Tjelesni je doduše druga priča. Njega odrade s Papijem. Jer što se mene i tjelovježbe tiče, u ovih 15 dana više se pomicao sat nego ja.

bad moms

Zapravo, puno teže od homescooling-a meni padaju mameće grupe na WhatsAppu. Najgora je ona školska. U dane kada je #ostanidoma nužnost i moralno načelo, neka se mama sjetila predložiti zajedničke aktivnosti tjelesnog na školskom igralištu. Ista ta mama piše neznam i vjerovatno, pozdravlja sa “Bog“, te smatra kako njenom djetetu homeschooling nije potreban jer ono što je zapravo važno je životna škola, a ne rad od doma.

Nađu se tu i one koje pišu učiteljici cijele čitabe i hvalospjeve bez da su išta rekle, ali tebi svejedno dođe notifikacija za poruku u grupi. Tu su i kraljice majke koje inzistiraju na zasebnom mailu za svoje dijete jer ono želi znati više. Ne fali ni gospođa koje smatraju da to nije njihova dužnost. No, najdraže su mi mame koje imaju “provjerenu” informaciju o daljem toku i završetku školske godine, te one koje postavljaju pitanja kao što su “Hoćemo li ipak imati Prvu pričest i zašto ne?!”

U bijegu od današnje stvarnosti i gluposti ugasite notifikacije na godinu dana, čekajte službene školske mailove, te za opuštanje  upalite školski program na trećem.

2020. je moja godina, u potpisu: Korona

Sjećate li se kad smo svi, ne tako davno pisali “2020 je moja godina”, wishliste, travel liste i razna obećanja. Onaj trenutak kada smo mislili da je najveća nesreća to što ove zime nema snijega i što odrađujemo štrajk. Ubrzo nakon, shvaćamo da je odrada bila odlična jer ju je odrađivao netko drugi. Sada matematiku računamo i vježbamo mi. Doma. S ostatkom ukućana. Ponekad uz treći program, a ponekad u kilama brašna, ulja, kvasca i toalet papira, dok tamo neki Ivica vrti lovu preprodajom istih tih stvari na Njuškalu, jadnom i napaćenom narodu, za duple pare.

Taj školski program na HRT3 ne pratimo često. Ne zato što je loš (jer zapravo je sasvim ok za kratko vrijeme u kojem su ga morali osmisliti) već zato što smo pravce i dužine učili. A, ponavljati pravac i dužinu po principu duljina dužine od kuće do škole je sad, nakon 20 dana izolacije, već pomalo apstrakcija, pa radije biram i izmišljam zadatke koji će jednoj trećašici doma biti zanimljiviji i realniji. Ako je i vama tako, zaboravite šetnju od doma do škole i pogledajte Maricu!

Marica i dijeljenje

Marica je u trgovini na zadnjoj polici pronašla 20 paketa troslojnog WC papira. Njezin otac Ivo je pronašao još toliko na 3 preostale police. Kada bi na svim policama bilo jednako (da smo civiliziran i uredan narod), koliko papira bi bilo na svakoj polici? Za lakši izračun, dobru organizaciju, urednost, te zaštitu svojih kupaca i radnika moram istaknuti Lidl. Dezinficijens na ulazu, blagajnice/i iza pleksiglasa, a police toaletnog papira uredne i nimalo apokaliptične kao u nekim drugim trgovinama.

No, vratimo se na školu. Ako nekim čudom uspijete zabaviti mlađu djecu, evo par prijedloga zadataka za Osnovnu školu:

  1. RAZRED: napiši i slovkaj KARANTENA, LJETO i DOM
  2. RAZRED: nacrtaj “Proljeće kroz naš prozor”
  3. RAZRED: sastavak “Kako sam proveo ljetne praznike?”, te matematički zadaci dijeljenja WC papira i množenja “guzica” koje zarađuju na ovoj nesreći
  4. RAZRED: Što virus čini tvojim bližnjima ako ne ostaneš doma?
  5. RAZRED: povijest Italije, Kine i Španjolske

6., 7., 8. RAZRED: nisamm školovalaaa dalje svoju djecu, ako nastavite izlaziti bespotrebno iz svojih domova!

ponavljanje je majka znanja

Zato da ponovimo još jednom. Ostanimo doma, ponavljajmo, učimo, kuhajmo i družimo se s obitelji. Što se više pridržavamo manje će virus, karantena i homeschooling trajati. Ne preispituj svoju spremnost podučavanja vlastitog djeteta jer mu gore radiš takvim načinom razmišljanja nego lošom podukom. Nije lako, no nije ni meni. Niti ikome drugome trenutno. No, kad te uhvati napadaj živaca sjeti se koliko je lijepo što taj napadaj živaca imaš doma u svojoj fotelji jer nisi u bolnici.

Ako ti je i dalje teško ostati doma s tvojom obitelji i ljudima koje voliš, onda nažalost moramo priznati kako zapravo imaš puno većih problema od ovog virusa.

Razmisli. Ostani doma i čuvaj se. Čuvaj sebe, svoje najdraže i nas ostale.

Zovem se Ana. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. Skoro sve u životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, a da nemam djecu vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije, te pizzu smatrala toplim obrokom. U Insta mama svijetu sam nešto duže od trajanja prosječne trudnoće slonova, a počela sam kao mama blogerica. Pišem pod nazivom latinoamericAna, iako od latino imam jedino muža- Papija. Imamo troje djece u tri različite faze rasta i razvoja, te psa Mey koji teži više od sve naše djeca zajedno. Na Instagramu me možete pronaći pod vrlo originalnim nazivom, mojim imenom i prezimenom- @anavladusic 😂, a ako ste stekli dojam da sam zanimljiva i zabavna, krivi je, no pomoći će da pročitate još koji moj tekst ovdje…