škola na daljinu

pexels.com

Prije otprilike tri tjedna vozeći se s posla prema kući, na radiju su objavili vijest kako se nastava trenutno prekida i prebacuje na daljinu. Vrtići se zatvaraju. Razlog nam svima poznat. Kakva daljina? Prva misao. Tko će im tolike informacije koje naša djeca inače moraju memorirati ispričati, pokazati i objasniti? S kime će učiti i pisati zadaće kada ja i muž odemo na posao? Kome da ih uopće ostavim? Što je sa kućanstvima na selu koja nemaju informatičku infrastrukturu? Što je s obiteljima koje imaju više školaraca, vrtićanaca, hoće li stići i moći sve njih uskladiti i posvetiti im dovoljno pažnje? Vrte mi se redom misli. Dok mi jedna vesela maše između tih upitnika – ja ću im, barem nakratko, učiti i objašnjavati svijet onako kako želim da ga vide i shvate.

Mi roditelji smo ti koji odgajamo našu djecu, podižemo i puštamo u svijet. Na nama leži sva odgovornost. Ponašanje, prepoznavanje i kontrola emocija, navike i rutina, usvojenost prvih vještina, odnosi prema drugoj djeci. Međutim, da su samo roditelji dovoljni u sazrijevanju i obrazovanju, školski bi sustav bio nepotreban. A on to svakako nije. Kroz školovanje dijete puno toga dobije. To je izvor ne samo znanja već i stvaranje prijateljstva, učenje komunikacije, razvoj samostalnosti i temelj razvoja radnih navika koje im ostaju. Naravno da im i mi roditelji možemo, i trebamo prenositi znanje, međutim životni ritam, obveze i općenito funkcioniranje sustava rada i kapitalističkog sistema donio je generacije profesora usmjerenih na izučavanje svakog pojedinog područja.

Imam dva školarca, prvi i drugi razred. I jednu malenu znatiželjnu četverogodišnjakinju. Djevojčica je drugi i prilično je samostalna. Tako da sve zadano preko whats app grupe odradi bez većih poteškoća. To ne znači da ju mogu samo pustiti i ne voditi brigu o izvršenom. Učiteljica svakodnevno preko grupe šalje zadatke za domaću zadaću. To su najčešće dva predmeta plus jedan koji dopušta njihovu kreativnost poput likovnog uratka, slušanja neke skladbe iz glazbenog ili strani jezik. Sve urađeno moram prekontrolirati, ispraviti greške, poslikati i poslati mailom učiteljici – svaki dan bez iznimke. Uz redovnu školu, pohađa i osnovnu glazbenu školu, stoga se i taj dio mora odraditi kako bi došlo do napretka. Dva puta tjedno je sat klavira, te isto toliko sati solffegia gdje dobivamo zadatke koje izvršene šaljemo nazad profesoru.

Dječak je prvi razred i tek stječe navike da obveze mora izvršiti svaki dan, inače dolazi do nagomilavanja i zaostataka. Njegovi su zadaci dosta opsežniji, zahtijevaju mnogo više vremena, rada i strpljenja, kako mojeg tako i njegovog. Mailom od učiteljice dobijemo gradivo koje bi inače obradili taj dan na nastavi. Što znači da jedan dan obradimo tri predmeta, a drugi i po četiri predmeta plus vjeronauk ili strani jezik. Uz svo novo gradivo koje svaki dan moramo proći, još moraju napisati domaću zadaću iz svakog obrađenog predmeta. Kako je još uvijek u tretmanu kod logopeda, pokušavamo kako stignemo i ubaciti govorne vježbe, te vježbe vizualne percepcije. Čitanje naglas je obavezno svaki dan, najmanje 15 minuta.

I sad dolazimo do pitanja, kada to sve napraviti kada roditelji rade, kao što radim ja?

Olakotna je okolnost što su mi uveli dane dežurstva, pa sam jedan tjedan samo jednom izbivala iz kuće. Prošli sam tjedan svaki dan radila, skroz do tri popodne jer smo morali napraviti plaće za cijelu ustanovu. Suprugu sam ujutro slala poruke učiteljica, pa je on s njima napravio većinu. Ručak sam skuhala noć prije pa oko toga nisu trebali brinuti. Što nije stigao, ja bih popodne s njima dovršila. Međutim, ima dana kada kasno popodne koncentracija i pozornost nisu dovoljni da išta napišu, i tada ih jednostavno pustim. Rano ujutro dovrše zaostatke prethodnog dana. I nije dobro da po cijele dane sjede nad knjigom, niti da ih se forsira. Taman su stekli jednu rutinu, i sad odjednom, preko noći, sve se promijenilo. Mene su do neki dan svako malo pitali: “mama, hoćemo li sutra u školu?” Mogu samo zamisliti kako je kada oba roditelja rade. Gdje su djeca? I što kada i suprug ponovno krene na posao, a nastave u školi još uvijek nema? Jasno je da nemaju svi bake i djedove. Niti mogu svi stariji brinuti o djeci i pisanju zadaća.

Odgovor na sve nedoumice i upitnike leži u prilagodbi.

Učitelji jednostavno moraju shvatiti situaciju i okolnosti u kojima svaka obitelj živi i teškoće s kojima se susreće i što je najbitinije, uzeti ih u obzir. Postoje obitelji koje nemaju kompjutere niti tablete, pa se snalaze preko pametnih telefona kako god znaju. Postoje djeca kojoj treba mnogo više razumijevanja, strpljenja i objašnjavanja. I tu dolazimo do jedne velike prednosti. Što u svome domu, možemo polako, ako treba i po sto puta objasniti ono što ne razumiju. Kako ja tumačim novu cjelinu, mogu vidjeti gdje zapinju i što teško pamte pa ponoviti više puta. Nema srama od druge djece i učiteljice pa me mogu i sami pitati što im nije jasno. Kako nismo ograničeni vremenom od jednog školskog sata, imaju vremena primijetiti sve sitnice i pohvatati informacije koje možda inače uopće niti ne primijete.

Situacija u kojoj smo se svi našli doslovno preko noći ne daje nam trenutno mnogo izbora. Ali traži od nas mnogo strpljenja za naše najmanje.

Može nam pomoći da se s njima zbližimo, da im pokažemo da sve to što moraju pamtiti može biti korisno i zabavno. Pričajte im priče dok uče, o abecedi, o Zemlji, množenje i dijeljenje pretvorite u malo natjecanje i pogađanje, lektiru u čitanje priče prije spavanja… Nikada neću zaboraviti kako mi je majka prije više od dvadeset godina znala govoriti: “ma daj uči, da ti jednom tamo u društvu ne spomenu Šenou, a ti bubneš da je on portir u Rade Končaru”.

Školski je sustav sve zahtjevniji i društvo pred djecu stavlja sve veće izazove. Sada imate jedan mali tračak vremena da podignete njihove glavice, da jednom hodaju kao ponosni ljudi sa širom otvorenim vratima svijeta. Oni su malene zvjezdice koje samo čekaju da pokažu svoj sjaj. Budite uz njih da planu kao kometi i razliju svijetlost u svoju budućnost.

Katarina Perutina
KATARINA Mama troje malih avanturista, supruga kineziologa i trenera. Oni su njezin glavni pokretač i snaga. Velika zaljubljenica u fitness i sport. Djecu uči i odgaja da budu zdrava, sretna i samostalna. Vjeruje u pozitivan način razmišljanja i svako se jutro budi zahvalna za sve ono što ima…i što će tek doći.