U starijoj verziji sebe, nikad ne bih objavila ovakvu fotku bez da ju prvo obilato ispeglam i provučem kroz pregršt filtera, a ako bih ju i objavila takvu, uz nju bi došao set isprika, kao npr.:
„Ovo tijelo je rodilo, patilo, lomilo se, živjelo….svi ovi ožiljci su tu kao podsjetnik na….“
Blah.
Ovo tijelo je moje tijelo i odnedavno dolazi bez isprika.
Nemam više potrebu ispričavati se, prvenstveno sebi.
Nemam više potrebu manijakalno pokušavati biti 3 broja manja u obujmu kostiju, kada moje kosti fizički ne mogu biti manje.
Nemam više vremena provoditi život u razmišljanju o tome kako izgledam i uklapa li se moje tijelo u standarde koji su neodrživi i nerazumni.
Bitnije od neimanja potrebe i vremena je što sam si oprostila da moje tijelo to ne može. Prestala sam se ljutiti na tijelo/sebe/roditelje/gene/karmu i energiju i fokus preusmjerila na življenje i na zdravlje.
Kroz shvaćanje da zdravlje ne znači imati određeni broj na vagi, nego kondiciju, izdržljivost, fleksibilnost i sposobnost bivanja u svom tijelu, u oklopu koje nam je dano da nas služi (a ne mi njega).
Umjesto brojke na vagi kao finalnog cilja, biram ciljeve kao što su „45 sekundi u planku bez da krepam od umora“, „popeti se uz stepenice bez da se uspušem“, „polizati sladoled mindfully i s guštom, bez da ostatak dana provedem s grižnjom savjesti“.
No, osjećam potrebu napisati par riječi o #selfacceptance i #bodypositive jer imam feeling da smo i ovo uspjeli opteretiti očekivanjima i nametnutim standardima.
Jednako kao što s jedne strane imamo nametnute standarde idealnog (tijela), tako se sad sa druge strane nameće i gura pod nos prihvaćanje i voljenje tijela baš onakvog kakvo je, često i na silu.
Voljeti sebe i svoje tijelo ne isključuje da vi s tim tijelom radite što god vas je volja.
- Ako vam smetaju male grude i želite veće, pa povećajte ih (ako ste u mogućnosti)
- Ako vas nervira trbuh koji visi do koljena, zarolajte ga kirurški nazad na mjesto (pupku ionako nije mjesto pored femura)
- Ako je liposukcija jedina opcija koja vam se čini prihvatljiva za vaša bedra – niste ju dužni nikome pravdati
- I zube popravljamo, zar ne?
- Imamo i frizure, manikure, pedikure…sve to spada u vanjske fizičke atribute koji nas u konačnici čine zadovoljnijima/sretnijima
Ja se volim, danas zaista i skoro pa u cijelosti (ovo je cjeloživotni proces koji nikad ne završava).
Ali znate što me najviše dotle dovelo?
Operacija trbuha i grudi.
Ta fizička korekcija mi je pomogla da se malo opustim, udahnem i da konačno imam vremena i energije za kopanje po sebi iznutra. Jer kad si fizički toliko umorna od nevoljenja tijela koje je tu svaki dan da te podsjeti na sve to što te smeta – onda je nenormalno teže raditi na prihvaćanju sebe i svog tijela, iznutra.
Poanta je, nikome se ne moraš opravdavati. Ako i nakon hrpetine rada na sebi i potpune blissful ljubavi poželis na liposukciju bedara, by all means, ne daj nikome da ti objašnjava kako se to kosi sa ljubavi prema sebi.
Slušati sebe, svoje potrebe i želje i iz mudrosti života odabrati one koje će ti pomoći učiniti sljedeći korak u oslobođenju (sebe, ljubavi, slobode…) – TO je ljubav prema sebi, a ne grljenje celulita na silu, ako ti nije do grljenja svog celulita.
Ako ti na tom putu treba pomoć, savjet, podrška, prijatelj – tu sam.
Ne ustručavaj se javiti.
Namaste 🎈
