voljeti sebe, ali ne na silu

U starijoj verziji sebe, nikad ne bih objavila ovakvu fotku bez da ju prvo obilato ispeglam i provučem kroz pregršt filtera, a ako bih ju i objavila takvu, uz nju bi došao set isprika, kao npr.: „Ovo tijelo je rodilo, patilo, lomilo se, živjelo….svi ovi ožiljci su tu kao podsjetnik na….“ Blah. Ovo tijelo je moje tijelo i odnedavno dolazi bez isprika. Nemam više potrebu ispričavati se, prvenstveno sebi. Nemam više potrebu manijakalno pokušavati biti 3 broja manja u obujmu kostiju, kada moje kosti fizički ne mogu biti manje. Nemam više vremena provoditi život u razmišljanju o tome kako izgledam i uklapa li se moje tijelo u standarde koji su neodrživi i nerazumni. Bitnije od neimanja potrebe i vremena je što sam si oprostila da moje tijelo to ne može….