djed umjesto tate

unsplash.com

Razišli smo se i prije rođenja našeg sina. Zaista, nikako nije išlo i oboje smo nakon tog razlaza rasli. Bilo je trnovito i teško, ali se naš trud vidi u prekrasnom zdravom i veselom dječaku punom samopouzdanja. Preživjeli smo! Ipak, odgoj djeteta i briga o njemu nisu posao za jednu osobu. U tome sudjeluje čitava zajednica i trebali bi sudjelovati i ostali članovi obitelji.

Kad je majka sama s malenom bebom, od velike će joj važnosti biti mreža bliskih prijatelja i njena obitelj. Svaka majka koja je sama s djetetom dok otac radi zna koliko je to naporno i teško. Ipak, netko će stići oko 18 sati. Makar da se malo naljutiš na njega i onda malo makneš svoje misli, ako ne, možeš i tijelo šetnjom u tišini od petnaest minuta do smeća.

Kad je majka sama s djetetom najosnovnije stvari su problem. Nema tko otići baciti pelene u ljetnim mjesecima kada je u stanu vruće i mirisi se lako šire. Ne može ti netko usput kupiti ono što ti nedostaje. Ne možeš prošetati na 15 minuta i prepustiti brigu o bebi nekome drugome. Dijete ide s tobom u trgovinu, frizeru (ako odlučiš da se želiš uopće šišati), zubaru, mesaru… Nitko ti ne može dodati pelenu, s tobom se veseliti prvim riječima ili koracima.

Ponekad sam zavidjela majkama koje su se barem imale s kime posvađati. Makar i preko telefona u prekooceanskom razgovoru.

Pojavi se situacija u kojoj hitno trebaš čepić za temperaturu ili manju pelenu jer je tek rođenoj bebi ova što si pripremila prevelika. Tada u priču ulazi jedan poseban djed. Mi ćemo ga nazvati – deda superjunak. Bez njega bi ova priča imala puno tužniji kraj.

Moj je tata upravo on. Njegova mirnoća i pomoć meni su bili svjetlo na kraju tunela u danima kada sam samo pokušavala preživjeti. Deda je bio taj koji je kupio pet različitih paketa pelena veličine 1 jer dječaku niti jedne nisu bilje dovoljno uske, a dovoljno duboke. Onaj koji uvijek kupi nešto pogrešno s popisa namirnica, sada je kao superjunak pronašao vrstu pelena za koje ni mama štreberica nije znala da postoje.

Prvih sam mjesec dana bila kod svojih roditelja i dedino je nunanje nakon dojenja bio moj jedini trenutak iskrenog predaha. Nosio je malenog satima. S obzirom da je dječačić imao refluks, a ja problema s viškom mlijeka, spavanje je prvih mjeseci bilo gotovo uvijek u vertikalnom položaju.

Kasnije smo se preselili u svoj stan i dolazili vikendima baki i dedi. Tada bi se deda nakon radnog tjedna u kojem je putovao u Split, Osijek, Zadar ili Šibenik spremno probudio u šest kako bi preuzeo bebača nakon jutarnjeg hranjenja, a ja odspavala čarobna dva sata. Živjela sam za vikend.

Ovih mi je dana pogled pao na naš kalendar. Na njemu su rujanske slike prvog odlaska u jaslice na privikavanje. Pogodite tko je na njima? S obzirom na to da ne mogu uzeti godišnji odmor u vrijeme kada traje nastavna godina, godišnji je odmor uzeo deda. Svakoga je dana s njime išao u jaslice na privikavanje. Polaskom u jaslice krenule su i prve prehlade, upale uha i temperature, vodene kozice, peta bolest, adenoviroze… Skupili smo ih odmah u prvoj godini sve. Često sam zvala hitnu pomoć kako bih znala što točno trebam napraviti s djetetom jer nisam znala ništa. Kad bi mi oni dali uputu, deda je bio taj koji bi u jedanaest navečer odlazio u dežurnu ljekarnu i dolazio k nama noseći sve što smo trebali ili nas vozio doktoru. Početkom ove godine sve nas je zadesila ova luda korona. Ne znam kako su ostale same-mame odlazile u trgovinu bez da sa sobom vode djecu i time ih ugrožavaju? Kruh i mlijeko donosio nam je deda. Ponekad bi nam donio i ono što bi baka skuhala i poslala. To nam je bio spas.

Koliko smo imali nesreće, toliko smo sretni što imamo našeg super dedu koji stoji na usluzi svima, a posebno nama. Plaćamo mu u slatkim pusama i pokojom fotografijom prvog odlaska u vrtić na kojoj nisu mama i tata već –  deda.

 

nedjelja s Fora pričom

U predivnoj zelenoj oazi Bustan Bara na zagrebačkom Cvjetnom trgu, nedjeljom pričamo priče i pušemo čarobne balone. Povedite svoje pričoljupce na priče koje su prilagođene djeci od godine dana pa sve do 12 godina. Provjerite zašto se svi zabavljaju na šaljivim i energičnim druženjima uz Fora priču. Uz zabavu, djeca razvijaju govor, maštu, rješavaju strahove. Dok mame i tate uživaju u jutarnjoj nedjeljnoj kavi, djeca se zabavljaju uz priče.

Prijave i informacije na foraprica@gmail.com ili na FB stranici Fora priča.

 

Danijela Miklec
DANIJELA Mama, učiteljica, kolumnistica, voditeljica projekta tješilice za bebe Bezabu i projekta Fora priča.