tri, dva, jedan, natjecanje za najbolju mamu započinje!

A samo je jedna ona najbolja. Ima li drugačije smisla cijelo natjecanje? Nemojte mi o tome kako smo sve dovoljno dobre, kako smo sve posebne na svoj način. Želim biti najbolja! Sve to želimo. Ne sviđa mi se ideja da je neka druga mama bolja mama svojoj Ani nego što sam ja svome Jakovu. To bi značilo da je moje dijete zakinuto i to od najodgovornije osobe  – mene. To bi značilo da nisam dobro obavila svoj ‘posao’. Sigurno sam u nečemu griješila, nad svojim najmilijim, svojim djetetom. Nedopustivo! Bilo bi dobro da smo uz mame i najbolje susjede, najbolje zaposlenice, najbolje supruge, najbolje sestre, najbolje vozačice, najbolje kuharice, najbolje dekoraterke, najbolje trenerice, doktorice, fizičarke, psihologinje i sve ono što u jedan dan obične mame stane. Može li dobre? Ajde,…

300 puta sretna vam Nova!

Kraj jedne godine je početak nove. Iza tebe je više od tristo dana u kojima si pomogla nekome da se obuče, čistila nečije guze, brisala suze, špricala sprej protiv komaraca koji je koštao barem 200 kuna, naručivala domaće namirnice i dogovarala primopredaju aktivnije nego što to čine policajci kad pregovaraju s otmičarima. 300 puta si rekla „volim te“. Možda manje ili više, ovisno koliko si puta pomislila „ne mogu više, bolje mi je umrijeti ovdje i sada“. Što je više prva misao tijekom dana prolazila kroz glavu, to si više puta drugo jutro ponavljala koliko je tvoja majčinska ljubav snažna. Ili još noću. Barem 300 puta si zaboravila sebi napraviti ili ponijeti jelo, ali si nahranila i opremila sve ostale. Zapamtila si minimalno dvadeset rođendana i sigurno kupila duplo više…

supermama bez djeteta

Ovo neće biti klasična drama u tri čina u kojoj žena trči iz stana u slobodu dok dijete ostaje u naručju, najbolje bake, tate, djeda ili bilo koje punoljetne osobe (nije uvjet, može biti iznad dvanaest). Ovo je priča o tome možemo li biti majke bez da smo zaista rodile svoje dijete. Ne mogu govoriti iz svog iskustva, ali vidim, čujem i osjećam oko sebe majke koje su supermame iako dijete ‘još’ nemaju. Prije nekoliko godina život me nanio na put žene koja je maćeha. U pričama najsimpatičniji lik koji obično prezire ili pokušava ubiti svoje ‘podijete’. Ova je žena upravo zbog biološke djece svog supruga pokušavala osmisliti sadržaje za djecu. Nisam primijetila da je bila na njih ljubomorna ili da je smišljala kako ih se riješiti. Činilo mi se…

i jakim ženama treba zagrljaj

„Ti to možeš! Ti ćeš to riješiti! Mi znamo da ćeš ti to srediti!“ Zaista? Onda ste sigurniji od mene za 95%. „Uvijek smo znali da s tobom neće biti problema, da ćeš uspjeti što započneš, da ćeš se snaći sama, bez puno problema.“ Odzvanjaju mi ove riječi mojom lijepom glavom. Miješaju se s riječima koje sam također usput negdje čula: „Lijepim i pametnim ženama nije lako. One su zastrašujuće. Muškarci ih se boje, a žene im zavide.“ Poznajem mnogo takvih žena koje su zbog svoje pameti i ljepote nosile teži teret, trudile se više, dokazivale se gdje nisu trebale. Iako sam toga postala svjesna tek u zrelijim godinama, i ja sam među njima. Zaista mogu reći da sam lijepa i pametna žena. Moje su prijateljice mahom iste takve. I…

preživjela sam svoju smrt

Nije tako dramatično kako se na prvi pogled čini, ali tako je sa svim dramatičnim događajima. Jednog dana shvatiš da su najgore stvari zapravo bile one najbolje koje su ti se trebale dogoditi i dovesti te tu gdje si sada. Nedavno sam gledala odličan film o mladoj ženi koja je ostala neplanirano trudna. To se dogodilo u prvoj verziji priče, a u drugoj je test bio negativan (Look Both Ways – Netflix). Film dalje paralelno prati dvije razvojne linije realnosti u kojima ima podjednako puno tuge, sreće, nade, ljutnje, umora, snova, zajedništva i samoće. Na kraju žena stiže na isto mjesto. Ono koje ju je čekalo, koje je osmislila i nacrtala u svojim snovima. Put koji ju je do tamo vodio bio je različit, uključio druge ljude, ali slična iskustva….

djeca polude kad dođemo baki i dedi

Bez obzira na to imate li jedno ili više djece, iskustvo je slično. Ukoliko ste sami s djecom sve ide prema planu, čim vaš partner dođe kući sustav se raspada. Dijete počinje plakati i imati nekontrolirane ispade bijesa, ne želi surađivati, odbija sve prijedloge, tuče se s bratom ili sestrom… niz dovršite sami. Isti obrazac vrijedi i kad se pojavi baka koju su jedva čekali vidjeti. Veselje i oduševljenje brzo napravi mjesta razmiricama i nesuradnji. Kao da vas vaše dijete više ne vidi i ne čuje. Moguće je i da se otvoreno dijete tada potpuno povuče u sebe i samo se drži mame bez da uopće želi razgovarati s drugom osobom. Možda čak i plače i traži vas da otiđete u drugu prostoriju s njim. Sve su to iste varijante…

je li tko preživio retrogradni Merkur?

Taman kad je Merkur odustao od maltretiranja dobrih i dragih ljudi stigao je, čini mi se – Saturn. Zadnjih me mjesec dana Merkurić samljeo kao papar, sad sam laka i prozračna. Sve što sam pokušavala napraviti bilo bi toliko komplicirano da sam imala osjećaj da će mi svaki novi dan biti sve teži i križala sam dane na kalendaru do trena kad će sve to prestati, a Merkur otići na spavanje. Naravno da on nije želio oprati zubiće i lijepo sam zaspati nego je vrištao i plakao, pregovarao pa onda tražio jesti, piti i na kraju imao začepljen nos, kakalo mu se i birao je priču nekoliko puta. Nisam neki veliki pobornik horoskopa, ali sam ove godine zaista potvrdila da se Vodenjaci imaju razloga plašiti Merkura više nego svog umornog…

Gardaland s djecom – naša avantura u Italiji

Gardaland s djecom iliti “Putovanje u Italiju ili kako se umoriti na godišnjem i po povratku biti sretan kad zapneš u gužvi na Zagrebačkoj” Ukratko: dva dana, gužva na cestama, gužva na parkingu i ulazu, puno čarolije, ušećerena jabuka i umorna mama. Prošle smo godine kad je napunio pet godina posjetili Dinopark i Fun park Biograd. Dinopark nam je bio zabavniji jer u Biogradu nismo mogli na većinu vožnji zbog toga što je sin bio prenizak. Zaključila sam kako bi bilo bolje otići u Gardaland gdje ima više obiteljskih atrakcija, ali mi se čini da je za potpuno iskustvo Gardalanda ipak premalen. Gužva i gužva Odlazak organiziranim prijevozom nije mi bio opcija jer moje dijete ne želiš vidjeti kad je nenaspavano, a u takvim se aranžmanima uglavnom putuje noću. Odlučili…

jesmo li mi ljudi bića koja su plemenita ili smo zvijeri koje se bore za svoje mjesto pod suncem?

Od njegova sam rođenja razmišljala o tome kako ga odgajati. Da uzvrati udarac ili da se povuče? U mom sam odrastanju često bila ona koja se povlačila i popuštala. U podsvijesti mi je bila rečenica „To nije lijepo.“ I onda sam odrastala i povlačila se vrlo često, a u meni bi se svaki put nakupio jedan kamion ljutnje koji bi rekao : „Želim se boriti! To nije u redu!“ Jesmo li mi ljudi zaista bića koja su plemenita i miroljubiva ili smo zvijeri koje se bore za svoje mjesto pod suncem? U zadnje sam vrijeme bila pod velikim teretom toga da potpuno odustanem od svoje miroljubivosti i strpljivosti i krenem u napad na sve koji su me iskorištavali, zanemarivali ili odgurivali. Ma dosta mi je više onih koji se guraju…

smetaju li nas više djeca, psi ili starci?

„Svi iznervirani njenom neotesanom djecom trpe.“ napisala je M. Hrga na svojim društvenim mrežama. Sigurna sam da je bila pod dojmom i u emotivnom stanju. Možda već i umorna ili gladna, možda za Valentinovo nije dobila što je očekivala, možda je jučer bio pun mjesec, možda južina. Ipak, možda je to isto bilo i onoj spomenutoj djeci koja su navodno trčkarala i ometala prisutne u kafiću. Možda je i mami bio dan D, a možda ju baš briga za svoju djecu, sve ostale ljude na svijetu i sebe samu. Možda je Mirjana primjer žene koja ima vlastite neostvarene frustracije pa ju djeca na njih podsjećaju, možda je konobar napravio loš čaj, možda je muž kriv za sve. A možda su baš sjeli u kafić i čekaju već satima da im…