nedostaje mi ona žena koja sam nekad bila

Foto: Mirko Jankovic

Sjedim za računalom i pokušavam sistematizirati slikovnice kojih ima toliko puno dobrih da mi je teško izdvojiti, a ne zaboraviti. Tako je i sa životnim odlukama. Pogled mi pada na jednu od polica s
knjigama koja je nekada bila uredno složena, ali sam se prestala truditi da bude vizualno ugodna, jer je prepuna svega onoga što mi treba. Korisno, potrebno, praktično i funkcionalno ušuljalo se u naš mali stan odavno. Ušuljalo se i u moje misli.

Moj je vrt u potpunosti bio nevažan, kako kaže Violet Bridgerton. Kad preživljavaš, nemaš previše vremena razmišljati o zabavi i onome što ispunjava bujnu maštu i zaigrano srce.

Pogled mi pada na zajedničku fotografiju iz zabavnog parka na kojoj se zabavljamo i spuštamo niz vodeni tobogan. Ono što prvo primijetim je da izgledam kao dečko. Imam šiltericu i duksu.

Prije točno godinu dana na parkiralištu zabavnog parka imala sam sudar s predivnim Mateom. Talijanom koji je izgledao kao muškarac iz kataloga za Intimissimi. Crna talijanka, nekoliko tetovaža, niti previsok niti prenizak, preplanuo i zgodan. Slučajno sam se vozeći unatrag, kako simbolično, zabila u njegov automobil. Družili smo se sat vremena ispunjavajući papirologiju, živcirajući se i pokušavajući komunicirati rukama, nogama na nekom lošem engleskom. Nakon šest sati vožnje i kilometarskih zastoja na talijanskim cestama, taman kad smo mislili kako smo stigli na svoj cilj, sve se odužilo za još sat vremena. Bila sam očajna. Iskreno, da je došao i Brad Pitt glavom i onom neodoljivom bebasto grubom bradom, bila bih očajna. Uopće nisam bila usmjerena na romantiku.

Nedavno mi je na društvenim mrežama došao prijedlog profila jednog zgodnog dečka, jer se moj telefonski imenik ipak na kraju udružio s njima unatoč mojim nastojanjima da mi ne iskaču svi iz
imenika. Nisam se niti sjetila tko bi to mogao biti. Bio je to onaj moj Mateo s kojim sam imala sudar i koji mi se odmah javio nakon razmjene brojeva. Nemojte ga tražiti na mome profilu, nisam ga dodala, neka prošlost ostane u prošlosti. Želim reći: vidimo ono što želimo vidjeti.

Zašto se osjećam zarobljeno u majčinstvu? Kao da ne mogu disati svojim željama i potrebama. Ne osjećam se sigurno biti ženom.

Zadnji put kad sam osjećala one leptiriće od kojih nisi gladan čak niti za vrijeme blagdanskog ručka, dogodilo mi se nešto opasno i ugrožavajuće. Ostala sam sama s malom bebom. Bilo je to najteže razdoblje moga života i u to me dovela ona ženska Danijela. Iskreno, ispod sveg rada na sebi, danas mislim da sam to i željela negdje ispod svega. Kao da sam dokazala da su muškarci loši i opasni. A kome sam to dokazivala?

Naša uvjerenja kroje nam život više nego mi to iskreno želimo. Šapuću nam na uho: “Ti to ne zaslužuješ! Ne može biti lagano! Odustani na vrijeme! Ne fantaziraj! Tko si ti pomislila da jesi? Zgodni dečki su opasni!”

Nije ni društvo naklonjeno podupirati nas u našim snovima, željama i ostvarivanju potreba. Skrivam ovu ženu u sebi zbog straha. Straha od sebe. Bojim se da ću opet glasno urliknuti kad mi ne bude bilo dobro u nekom odnosu. Da ću u početku pristati na ono što ionako znam da ne može potrajati. Da ću pretpostaviti unaprijed i zaboraviti uživati u cijelom procesu. Potpisati svojom rozom kemijskom olovkom kapitulaciju svoga života. A istovremeno toliko jako želim živjeti!

Želim se smijati bez straha da ću plakati, želim plakati od sreće i tuge znajući da je to sigurno i da nikoga neće prestrašiti, pa ni mene.

Želim disati punim plućima i uživati u prilikama koje mi život nosi bez da ih ja unaprijed sve isplaniram u svojoj glavi i odglumim kao generički igrokaz. Ljudi moji, želim biti zgodna žena! A najzgodnija je ona kojoj se i oči smiju od sreće. Nekad sam bila ta žena i nedostajem sama sebi. Osjećam kako se to nedostajanje javlja sve jače i znam da će postati toliko jako da ću od njega odustati. Život me naučio mnogo o samoj sebi. Znam da su moje posude za osjećaje jako velike, ali ih kad se prepune praznim odlučnije nego što bježim. Strah me biti žena, a istovremeno se tome toliko veselim.

Strah me, ali znam koliko sam snažna. Jedva čekam samu sebe ponovno, možda s 40, pa opet s 50 ili 75.

tinder za početnike (i single mame)

Foto: pexels.com

DANIJELA Mama, učiteljica, kolumnistica, voditeljica projekta tješilice za bebe Bezabu i projekta Fora priča, autorica knjige Ti (ni)si sama.