U 21. smo stoljeću i vrijeme je da to svi prihvatimo pa i ja sama. Prošlo je vrijeme kad su društvene mreže bile zabava i zanimacija za “geekove” koji nemaju svoj stvarni društveni život. Dobro, možda su više nego ikada baš za nas koji nemamo puno vremena za spremanje, putovanje, povratak i raspremanje. Najzgodnije bi mi bilo da se odraslo društvo pojavi u nekih dvadeset minuta pauze iza ručka, prije doručka je gužva, a i nakon večere isto. Instagram te čeka tu kad god ti uloviš par minuta vremena na WC-u za druženje s odraslima. Smiješi ti se i namiguje ti, ne postavlja nikakve zahtjeve. Ugasi se baš kad treba i ne priča o svojim problemima već skakuće po livadama i pije šampanjac s tobom. Ponekad pije i nakit s kristalićima u predivnoj baroknoj sobi, zaista mi je neki dan to radio. Zašto onda ne iskoristiti i ostale društvene mreže koje namiguju usamljenim singl majkama i ženama?
Imam osjećaj da ulazim u sferu Seksa i grada, ali moram podijeliti s vama ono što sam proživjela i doživjela. Tinder! Ne možeš bez njega, ali bogami niti s njim.
Aplikacije za upoznavanje donijele su mi davno u život neke zanimljive ljude i ne zazirem od takvog načina upoznavanja. Nikome ne piše na čelu da je singl, ili ja to barem ne stignem vidjeti čekajući u redu trgovine ili jureći nekamo, ne znam kamo sve ne. Naravno, bilo je i ljudi koje baš i nisam željela upoznati. Slično je i u stvarnosti. Policajce koji su me nedavno zaustavili nisam baš imala namjeru upoznati, a oni su mene ljubazno pozdravili i zatražili saznati o meni sve. Oni su bili jedini novi muškarci s kojima sam se tih dana upoznavala. „E, pa dosta!“ rekla sam si ja oštro.
Aplikacije su dostupne uvijek i možeš ih isključiti u bilo kojem trenutku. Za razliku od stvarnih ljudi koje moraš saslušati do kraja vašeg druženja. U brzom svijetu je to odličan brzi način upoznavanja. Jedino… nisam bila spremna na to da ti za korištenje takvih aplikacija nakon mnogo godina pauze treba nekoliko tečajeva za osmišljavanje profila, a onda barem još dva puta više tečajeva za povezivanje virtualnih profila sa stvarnim profilom osobe.
U stvarnosti položaj nečijeg tijela i njegovo držanje odaju mnoštvo neverbalnih informacija koje brzo procesuiramo i eliminiramo. U virtualnom okruženju toga nema.
Moraš s nekim, koga si već procijenila kao podobnog prema čak tri njegove najbolje fotografije, upoznati. I potrošiti minute vremena na nekoga koga u stvarnosti ne bi uopće primijetila. Nakon dvadeset besmislenih razgovora shvatiš da si možda krivo procijenila fotografije u početku. Ok, zaista mi je bilo čudno da je toliko zgodnih ljudi u mojoj blizini. Doduše, bilo je i jako puno simpatičnih Slovenaca koji kilometrima i nisu toliko udaljeni. Već sam ozbiljno počela razmišljati i o tome kako su oni sigurno kulturno napredniji, bolje situirani i žive u prirodi. No, razgovor je ipak malo zapinjao, uz moj značajan trud. Puno truda i posla, a malo zabave. Nisam to tražila.
Naiđeš na toj društvenoj mingle mreži na dečka prijateljice, susjeda, poznanika iz srednje škole, sportaša koji je baš to jutro u tvome gradu, zauzetog, avanturistu, romantičara, onoga koji se dugo dopisuje i onoga koji te zove na kavu za pet minuta. Onoga koji šalje fotografije svojih kućnih ljubimaca, ali i onoga koji šalje fotografije drugačijih ljubimaca.
Uglavnom, nakon cijele avanture koja je trajala nekoliko dana i izmorila moj duh i tijelo, shvatila sam da mi je taj brzi način upoznavanja oduzeo vremena kao da sam provela cijelo poslijepodne na bazenima i uživala u masaži i sauni.
Za ovaj drugi dio nekako ne pronađem dovoljno često vremena. Vodeći se onim vicem o dobitku na lotu i kupovini listića, pokušala jesam. Upoznala i zanimljive ljude, drage, srdačne i prijateljski nastrojene. No, komunicirala sam i s mnogima koje u stvarnosti ne bih ni susrela, s razlogom. Sve se i dalje svodi na to da je virtualni svijet samo virtualan. Ne može vrištati i bacati se po stanu, ali te ne može niti zagrliti i uz tebe se stisnuti na kauču. Svi alati koje imamo trebaju služiti nama, ali je stvarni svijet ipak ono što nam otkriva puno više nego to zasloni mogu i žele. Ljude se doživljava svim osjetilima, ne samo vidom. Brži način upoznavanja je za mene značio jaaako puno posla, truda, škiljenja, naprezanja preumornih moždanih vijuga, šokiranja, učenja novih pojmova i kratica i pooosla. Zabave jako malo.
Sva je sreća da sam u konačnici upoznala neke zanimljive ljude. Uživo.
Foto: unsplash, pexels
