Naš život satkan je od mnogih kompleksnih sustava i naše življenje puno je više od uloga koje imamo u svijetu. Toliko puno racia u ovom svijetu, toliko logike, intelekta i znanja, a s druge strane, kad zaronite negdje duboko u sebe oko vas se stvara još toliko više senzualnih, intuitivnih, spiritualnih bića koja podržavaju ovaj naš svijet, koji možda nije najbolji, ali za nas je jedini, na poseban način.
Po drevnim učenjima nitko se od nas ne inkarnira slučajno. Roditelji i obitelji koje odabiremo imaju poseban značaj u našim životima da bismo naučili što naša duša traži. Duša nikad ne griješi na svojem putovanju i doći će koliko god puta je potrebno do ostvarenja savršenstva.
Mi, kao roditelji pružamo svoje ruke, načinjeni kao mostovi za duše koje žele doći preko nas. Sigurno je, da svatko od nas želi biti čvrst, sjajan i osunčan most da bi nam došlo biće koje bira baš takav život.
Posebnu ulogu ovdje ima Majka. Čista, duhovna i spremna, može pročistiti karmu toliko da se neke boli, tuge i težine naših majki, baka, prabaka prestanu ponavljati u našim ciklusima života.
Veliku čaroliju u razumijevanju duhovnosti ima Indija koju možete osjetiti na jedinstven način, ne zbog religije ili vjere niti zbog podjele već zbog ogromne količine reinkarniranih duša koje naseljavaju tako maleno područje u toliko velikom broju. Ono što oni posjeduju je spiritualnost posebnog značaja i osjećaja, inkarnirani da “odrade” težak, ograničen i skroman život pa je bogat, topao i dubok duh gotovo jedino što uopće imaju.
Unutar nas naše je biće koje je došlo na ovaj svijet po baš ovo iskustvo da ispuni svoju misiju i uči.
Način na koji živimo jedinstven je i smisao koji mu dajemo čini naše iskustvo koje nam daje lekcije koje možemo doživjeti samo u ovakvom fizičkom životu. Zbog toga je naše fizičko iskustvo važno.
Vrijeme koje teče transformira nas na načine koje ponekada možemo i često ne uspijevamo pratiti, pitajući se što se događa s našim životom već kad postane teško. Čitav taj proces započeo je i prije nego smo ga bile svjesne.
U našim bakama, majkama, njihovim životima, porodima i vjerovanjima. U tom se periodu izrodilo i puno velikih stvari u samom društvu koje je postalo utjecajno, što nevidljivo, a što otvoreno istovremeno.
Godinama se ženu uči kako da dočeka umornog muža, djecu, roditelje, prijateljice i kako da pomogne, potegne i podrži sve aspekte njihova života. Kako biti prihvaćena, dobra na poslu, kako biti uspješna i korisna, privlačna i produktivna.
Godinama su takve savjete ženi pružali – muškarci.
U svijetu orijentiranom na “razum” muškarca, muškarac je znao gdje je “mjesto” ženi i vrlo lako i jasno bi dao “otpusno pismo” onoj nestabilnoj, slaboj, osjetljivoj i promjenjivoj pri tom zanemarujući prirodu unutar nje i utjecaj koji ona ima na okolinu.
Nemalo puta sigurno ste doživjele da žene govore kako su loše volje i kako tih dana sve pođe krivo, loša je dinamika u obitelji, odjednom je loše na poslu, djeca, društvo i sve oko nje surađuje s njezinim raspoloženjem. Kad je žena DOBRO – dobro je i u njezinoj blizini.
Ženski je ciklus, mjesečev ciklus, čin same mjesečnice i sve što stanje žene u tom periodu doživljava, nenametnut od nas žena, već prirodno stvoren nemoguć da ga se odgodi, spriječi ili mijenja. Kada se to i dogodi, umjetno ili kroz neki poremećaj, njegov je disbalans znak da je žena zakoračila u nesigurno i pogrešno područje gdje više neće moći ispunjavati, a niti osjećati snagu i izdržljivost koja joj je prirodno utkana u tkiva.
Pogledate li kroz ovu prizmu bajke shvatit ćete kako one počivaju na snazi žene, njezinoj transformaciji koja se događa kao mladoj djevojci, periodu koji se pokušava odgoditi i zaustaviti u pričama koje pričaju o ženi djevojci, jer se nekad znalo da je snaga djevojke koja se pretvara u ženu mnogostruka. Tako je Trnoružica zaspala kad je navršila godine u kojima će postati ženom svojim ciklusom i s njom je zaspalo cijelo kraljevstvo. Snjeguljica biva otrovana od vještice i čitav svijet oko nje zastaje, a Pepeljuga biva iskorištavana i ušutkavana sve dok ne procvjeta uz princa koji istinski cijeni njezinu prirodu, nježnost i ljepotu.
Ženski su se rituali oduvijek koristili za liječenja, čišćenja, predviđanja i pomoć u svijetu bez informacija i knjiga i ljudi su znali kamo otići i kome se obratiti ako usjev nije uspio ili ako je neka bolest poharala selo.
Da bismo vratile svoju spiritualnost, ono o čemu slušamo i čitamo u mnogim literaturama danas, potrebno je razumjeti ju na drugačiji način, znati da to znanje nije intelektualno. Ne možemo intelektualno roditi dijete ili izgubiti blisku osobu.
Sve te tajne odvijaju se unutar nas, a znanje počiva u spoznaji o tome kako naša duhovnost i zrelost ovisi o povratku i uronu u sebe, a ne o napretku čovječanstva.
Promjenjivo područje ženskog organizma, tijela i emocija nešto je što se dugo i na razne načine ugnjetava i pokušava ugasiti, utišati. Naši ciklusi događaji su koji pasivno prolaze mimo nas samih, poskrivećki, a ono što nas se uči i na što potiče je da u bilo kojem periodu ostajemo jednako snažne, izdržljive i ne namećemo svoje tegobe kao vidljive drugima.
Ta moćna, nedodirljiva žena koja je spremna na sve, u svako doba spremna svima udovoljiti, postaje proizvod društva koje se natječe i svaka je takva žena zapravo zamjenjiva kad više ne ispunjava svoje obaveze i očekivanja.
Verbalno priznanje ženi kako je uspješna, dobra i korisna za ženu istinski ne znači puno. Pohvale, nagrade i priznanja u materijalnom svijetu nešto je zbog čega se same osjećamo dobro, neko vrijeme, sve dok ne otkrijemo možda istinsku zadaću u ovom svijetu i ne predamo se životu koji nas podržava i ispunjava dugoročno.
Svaka od nas ima potrebu oporavljati se, njegovati, paziti i slušati. Unutar ženskog bića, istinske ženske prirode koja je utkana u svaku od nas, neovisno o tome gdje smo i kako živimo, događa se tuga, depresija, frustracija i nemoć. Sve ovo manifestira se kao umor, iscrpljenost, bol i na kraju bolest.
Da bi se vratile na put na koji nas se potiče kada se priča o povratku sebi i svojoj prirodi potrebno je transformirati, integrirati neke nove načine razmišljanja, djelovanja i ponašanja. Upijati. Dati si vremena. Iskustva koja iskusimo iskoristiti kao poticaj umjesto doživljavati ih kao poraz.
Otkrivati unutar sebe i iskušavati, čekati, osluškivati.
Ne postoji brža i veća čarolija od čarolije u nama. Čarolija čekanja, iskustva, čarolija povjerenja, vjerovanja u osluškivanje, u naš put koji je duša odabrala, u zastajanje i promatranje. Imati povjerenja u ove rituale značiti će za svaku ženu drugačiju unutrašnju transformaciju, one će se događati naoko neprimjetno, ali to je zato što će ostati trajno integrirane kao način intuitivnog življenja i ispunjenog smisla i svrhe našeg bića.
Idućeg tjedna spremam vam rituale koje možete koristiti kao podršku na svojem putu.
Neka vam služe na dobro.
Korana
