U posljednje vrijeme često čujem ovo pitanje, što je sasvim normalno, jer sam tek uplovila u ove vode. Znaju me i pitati kako mi sad izgleda majčinstvo u odnosu na to kad sam imala SAMO jedno dijete, je li lakše ili teže? Iskreno, uopće ne razmišljam o tome kako je bilo nekada, a kako je sada. Ali ako ćemo biti skroz iskreni – nije lakše, nikako. Tko god vam je to rekao laže. Kako može biti lakše? Sad imaš dvostruko više brige, dvostruko više obaveza, dvostruko više svega. Sjećate se kad ste imali samo jedno dijete i bili ste umorni, i niste znali od kuda početi od pospremanja do kuhanja, itd. Sad je sve isto, samo puta dva. Pranje djeteta x 2, pranje veša x 2, igranje s djecom x 2, i tako sve. Ali ne želim vas obeshrabriti, iako nije lakše, ljepše je. Kako? Pročitajte tekst do kraja.
Da se vratimo na početak priče, ne možemo baš uspoređivati život s jednim djetetom ili s dvoje djece. Jer je u svakom smislu i pogledu drukčije. Istina je da je sada sigurno izazovno u smislu da imam(o) puno više obaveza nego prije, ali mi smo tako odabrali. Odabrali smo imati još jedno dijete da nam obogati, upotpuni i zaokruži našu obitelj. Odabrali smo biti roditelji još jednom, proći još jednom sve što smo već i zaboravili i podsjetiti se kako je zapravo najvažnije tu kraj nas svaki dan.
U ovih sedam mjeseci i dvadeset dana koliko sam mama dvojice dječaka naučila sam puno toga. Ponajviše, naučila sam biti strpljiva, slušati starijeg, uspavljivati mlađeg i u pozadini kuhati ručak. Znači postala sam majstorica multitaskinga, usavršila sam svoje vještine, ali imam vremena da ih još poboljšam. Shvatila sam da je važno imati plan za idući dan, što sa starijim nisam imala. Najvažnije mi je da znam što skuhati drugi dan, iako se nekad i zalomi da ne znam, pa skuham prvo što uhvatim pod ruku. Isto tako, svaka mama zna da mora u zamrzivaču imati jedan ili dva S.O.S. ručka, kako bi ih mogla izvaditi u slučaju kada ne stigne skuhati ili nema vremena. Evo upravo je jedan takav ručak danas na našem stolu, jer inače ne bih našla vrijeme za pisanje, nego bih morala kuhati. Ovako ćemo svi biti zadovoljni, ja što sam uspjela naći vrijeme za sebe i drugi, jer će ih dočekati skuhan ručak na stolu. Osim plana što skuhati, počela sam i pametnije kupovati. Odnosno pokušavam da jednom tjednom obavim jednu veliku nabavku koja će mi biti dovoljna za sve što mi treba. Time pametnije trošim jer ciljano idem po što mi treba s popisa i ne trošim svaki dan vrijeme na shopping, već radije za to vrijeme prošetam s mlađim ili pijem kavu. Mali trikovi za uštedu vremena i živaca svih mama, zar ne?
Ne razmišljam o tome kako mi je bilo lakše samo s jednim i kako bih sada mogla sjediti satima na kavi. Izabrala sam biti mama puta dva. Izabrala sam dijeliti svoje srce na dva dijela i pružiti im beskrajnu količinu ljubavi. I ne bih ništa mijenjala, baš ništa, dobro, možda ponekad manje nerviranja i manje robe koja me čeka za pranje i peglanje. Ali to i nije tako strašno!? Jer osim što mi veš mašina i perilica za suđe rade svaki (drugi) dan, što se još bitno promijenilo u našem životu? I sve i ništa. Jer iako nam se život potpuno promijenio s jedne strane, s druge strane imam osjećaj da je on oduvijek s nama, i ne mogu zamisliti kako je bilo prije bez njega.
Što još? Za sve mame koje čekaju drugo dijete ili tek to trebaju postati, želim vas malo ohrabriti. U početku će biti izazovno, ponekad i teško, jer ipak velika je to promjena u životu. Ali kad se sve posloži, bit će lakše i ljepše. Zašto? Jer će sve doći na svoje i sve će imati smisla. Mislila sam da je to floskula, ali uistinu je tako. Uvijek ćete naći vrijeme za starijeg, i za mlađeg, pa i vrijeme za sebe. Ne trebate se bojati, ljubav prema starijem se ne smanjuje, već suprotno svaki dan se samo zbraja. Svaki dan osjetite tu ljubav kad pogledate njih dvoje, kad vidite njihove osmijehe, kada osjetite tu ljubav među njima. Posebna ljubav između braće. Nisam vjerovala da je to tako, ali stvarno je. I pronaći ćete vrijeme za sve, bez brige i za odlaske kod frizera, i na kavu itd. Jer sve se može kad se hoće, zar ne?
Naravno bit će i težih dana, dana kada sve ide naopako, dana kad padaš s nogu, a imaš još hrpu toga napraviti. Moj savjet je tada: predahni. Uzmi vrijeme za sebe. Uzmi pet minuta predaha. Ne treba sve biti savršeno, ne treba sve biti posloženo. Uzmi time out. Nakon toga kreni u nove pobjede, bit će ti lakše.
I najvažniji savjet možda koji bih dala sebi i drugim mamama – možda nije lakše s dvoje djece, nemaš manje obaveza, ali imaš punu kuću ljubavi.
I zapamti, rodila si još jedno dijete i time si obogatila ne samo svoj život, već i život svom prvom. Rodila sam mu prijatelja i suputnika za cijeli život. Rodila sam njih dvoje da zajedno koračaju kroz život i kad nas ne bude. Da zajedno stvaraju uspomene kao što i mi sada stvaramo. I kad to tako formuliraš zvuči prilično dobro, zar ne?
