što nas je naučila 2020. godina?

unsplash.com

Vjerujem da nas je ova 2020. godina prije svega puno toga naučila i namučila i svakako će biti zapisana u povijesti za sve buduće naraštaje. Ova 2020. godina bila je izazovna godina, vjerojatno najizazovnija i najčudnija godina u mom životu. Jer sve što si ne tako davno, samo prije godinu dana, smatrao normalnim i sve što si radio svaki dan, poput običnog prijateljskog pozdrava, zagrljaja ili samo dodira s osobom, je postalo strano i nepoželjno.

Vjerujem da mnogi misle i kažu kako bi ovu godinu trebalo jednostavno prekrižiti i izbaciti iz kalendara. No ipak mislim da ima nešto dobrog u ovoj godini. Iako ima više negativnih priča oko nas, iako nas svaki dan bombardiraju brojevima i vijestima iz bolnica, iako često umjesto pozitivnih priča, slušamo i gledamo samo negativne priče, iako su i mnogi izgubili posao ili su u potrazi za novim poslom, potrebno je napisati i istaknuti nešto dobro. Potrebno je reći nešto pozitivno u moru loših vijesti, potrebno je napisati nešto više od brojeva kojih nas svakodnevno okružuju.

Znam da nikome ova godina vjerojatno nije kako je zamišljao, jer tko bi na samom početku godine rekao da će se sve tako razvijati? Još sam na početku godine bezbrižno hodala ulicom s velikim trbuhom iščekivajući najslađi poklon ove godine. Rodila sam točno 15 dana prije pojave koronavirusa u našoj zemlji. Rodila sam prije nošenja maski i zabrane pratnje na porodu. Rodila sam našu sreću u vremenu kad je još sve bilo dopušteno i kada se činilo da se to kod nas neće pojaviti. Nitko nije mogao naslutiti na početku godine da ćemo skoro dva mjeseca provesti u lockdown-u i da ćemo na svakom koraku prskati dezinfekcijsko sredstvo, koje je postalo naš novi najbolji prijatelj, uz obavezne maske.

svi smo mi nešto u ovoj godini izgubili

Neki su izgubili svoje najmilije, neki nisu uspjeli biti uz svoje bližnje, nekima je posao krenuo jako loše, neki su se jednostavno izgubili u cijeloj ovoj situaciji. I to treba reći. Treba reći da je svima teško, svima teško pada ovaj osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti. Jer nema više onog osjećaja opuštenosti kada si s nekim u društvu, pa premda su to samo tvoji bližnji. Uvijek nam se isto pitanje vrti po glavi: Hoću li zaraziti koga, a da to ni ne znam? Hoće li me tko zaraziti? Iako se pridržavamo svih mjera, i pazimo na svaku sitnicu, uvijek je prisutan strah. Strah od bolesti i strah da razboliš svog najbližeg.

kako naći nešto dobro u ovoj 2020. godini?

Možda nas je ova 2020. godina dobro razmrdala i vratila na tvorničke postavke kako bi fokus stavili na nas i na naše bližnje. Na očuvanje zdravlja i očuvanje svih oko sebe. Naučila nas je, ako ponekad zaboravimo, da nam je potrebno tako malo da shvatimo da imamo sve. Možda je to duži razgovor s dragom osobom ili video call s obitelji. Možda je to prva jutarnja kava s mužem ili zajednički ručak. Možda nam je potrebno malo više razgovora, kako bi upotpunili našu svakodnevicu. Mislim da će upravo ovakvi biti i božićni blagdani koji nam slijede. Možda ćemo napokon ono materijalno zamijeniti s time tko je s nama oko stola, a ono što je ispod bora stavit ćemo u drugi plan. Ima li veće radosti od toga da ju dijeliš sa svojim najmilijima?

što je onda dobro u ovoj 2020. godini?

Vjerujem da će na kraju svatko od nas na kraju ove godine pronaći nešto dobro. Zašto? Zato što nas to drži na površini i gura nas dalje. To nešto dobro daje nam snagu i kad padnemo da ponovno ustanemo. Svi trebamo naći nešto dobro u cijeloj ovoj priči i toga se držati. Što je nama dobro donijela ova godina? To je naša druga sreća koja je upotpunila našu obitelj. To je njegov prvi osmijeh. To je njegovo prvo putovanje. To je njegov prvi izlet trajektom. To je njegov prvi zubić. To je njegovo okretanje i puzanje. On je naše dobro u ovoj 2020. godini. I osim što ćemo mu jednog dana pričati o ovoj čudnovatoj godini, želim mu i pričati o ovoj godini koja je njemu bila najbolja godina jer je sve radio i doživio po prvi put. Stoga maknimo se od negative i učinimo ove posljednje dane ove godine vrijedne za prepričavanje nečega dobrog. Jer dobra djela se pamte i pričaju, zar ne?

Sara Majdak
SARA Mama dvojice dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.