knjiga za djecu posvećena hrabrim hrvatskim liječnicima i liječnicama koji su promijenili svijet!

Nekada davno ljudi diljem svijeta počeli su se pitati zašto ih ponekad boli zub, kako se riješiti boli u želucu i zašto katkad imaju jake glavobolje. Nisu imali drugo objašnjenje nego da su im bolesti poslali bogovi kao kaznu. Mislili su da će se izliječiti budu li se koristili čarolijama, molitvama, plesovima i budu li prinosili žrtve svojim bogovima. Promatrali su zvijezde kako bi objasnili bolesti, a kada bi se netko osjećao vrlo loše, dali bi mu da jede jetra životinja.

“Kad odrastem želim biti liječnik” knjiga je u kojoj ćete doznati kako se od davne prošlosti do danas razvijala medicina, kako su ljudi polako shvatili da je čistoća pola zdravlja, razvijali mikroskope, kako su izrađeni crteži unutarnjih ljudskih organa, osmišljeni prvi toplomjeri i stetoskopi, a i lijekovi su postajali sve bolji.

Spisateljica Tatjana Barat, koja je napisala knjigu zajedno s liječnikom i psihijatrom Andrejom Proševom, otkrila nam je nekoliko zanimljivih detalja o samoj knjizi.

Kako se rodila ideja za knjigu?

“Andrej i ja zajedno smo pohađali Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu. U kontakt smo stupili godinama kasnije kada sam pisala članak o njemu kao primjeru uspješnog mladog liječnika. Nakon toga surađivali smo na pisanju članaka za medije o mentalnom zdravlju koji su bili iznimno čitani, s obzirom na Andrejevu specijalizaciju iz psihijatrije i edukaciju iz transakcijske analize, a kada je objavljena moja prva knjiga Priče o neustrašivim hrvatskim ženama, stigao je i na promociju. Andrej je knjigu kupio za neke svoje kolege čije su članice obitelji bile dio priča, i to ih je oduševilo.

Naime, knjiga sadrži priče o tri liječnice bez kojih današnja hrvatska medicina ne bi bila jednaka. Razgovarajući o njima te uzevši u obzir koliko smo često zajedno pisali članke, došli smo na ideju da bi bilo dobro jednu čitavu knjigu posvetiti liječnicima. I tako je krenula pustolovina istraživanja, a za mene i velikog učenja o pojedinim granama medicine jer sam prvo sebe morala naučiti osnove da bih to potom mogla prenijeti djeci. Kada sam to svladala, krenulo je pisanje priča i kombiniranje s biografskim činjenicama pojedinaca, a potom zajedničko dorađivanje priča.

Kako ste napravili popis junaka, odnosno liječnika i liječnica?

Što se tiče samog popisa zastupljenih junaka, popis liječnika tekao je sam od sebe, ali kod liječnica smo se dobrano namučili jer su nepravedno zapostavljene. Inzistirala sam na tome da i muškarci i žene u knjizi naprosto moraju biti zastupljeni u istom omjeru.

Andrej je podržao tu ideju, pa smo se obratili drugim liječnicima. Tu vrijedi istaknuti prof. dr. sc. Jasmina Vraneš, prim. dr. med., voditeljicu Službe za kliničku mikrobiologiju pri Zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Tamaru Kukovec Horvat, specijalisticu medicinske mikrobiologije s parazitologijom iz Varaždina koje su nam ukazale na značaj Dore Filipović, kao i prof. dr.sc. Vesnu Jurešu koja nam je otkrila svijet supruge Andrije Štampara, Desanke Ristović-Štampar.

Što se tiče žena, osobno su mi najdraže priče upravo o spomenutoj Desanki Ristović Štampar, ali i o Milici Šviglin Čavov, prvoj hrvatskoj liječnici koja nije mogla raditi u domovini jer je to krajem 19. i početkom 20. stoljeća ženama bilo zabranjeno, pa je u Bugarskoj otvorila svoju ordinaciju, što je tada za ženu bila velika čast. Tu je i Jelena Krmpotić-Nemanić – legendarna profesorica na Medicini, a zanimljiva je njezina poveznica s liječnikom Dragom Perovićem. Naime, kada je on pristao predavati na Medicini, jedan od uvjeta mu je bio da žene ne smiju dolaziti na njegova predavanja. Jelena ne samo da je došla nego je došla u suknji. Prof. Perović zapazio je njezin intelekt i posvećenost medicini pa je ona čak došla i na njegovo radno mjesto nakon što je otišao u mirovinu. Iznimno ju je cijenio kao kolegicu.

O čemu knjiga govori?

Krenuli smo od samih početaka i razvoja medicine – sve od krapinskih praljudi koji su si međusobno vidali rane kada bi se ozlijedili tijekom lova, preko egipatskog liječnika Imhotepa koji se vodi kao prvi liječnik čije je ime zabilježeno u povijesnim spisima, pa sve do razvoja moderne medicine u svijetu i na našim prostorima. Biografijama velikana hrvatske medicine ispričali smo i priču o osnivanju Medicinskog fakulteta u Zagrebu te kasnije i drugim našim gradovima, temeljima školske medicine, stomatologije, socijalne medicine, osnivanja prvih dječjih bolnica i svega bez čega je današnje zdravstvo nezamislivo.

U knjizi su redom velikani po kojima su danas nazvane zdravstvene ustanove. Andrija Štampar, Fran Mihaljević, Vuk Vrhovac… Osim toga, birali smo i pionire u svojim područjima. Primjerice, Eduard Radošević je prvi donio kolegij stomatologije na Medicinski fakultet u Zagrebu, a kasnije je od toga nastao zasebni studij. Tu je Eduard pl. Radošević koji je bio jedan od utemeljitelja Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Tu je Desanka Ristović-Štampar, utemeljiteljica školske medicine u Hrvatskoj, Feđa Fišer Sartorius koja je suosnovala Dječju bolnicu u Klaićevoj, Krista Kostial Šimunović koja je bila prva liječnica članica HAZU…

Osim što smo željeli ukazati na velikane hrvatske medicine, primarni je cilj bio pokazati dječacima i djevojčicama da su liječnici samo osobe od krvi i mesa koje rade svoj posao te da nam njihova pomoć može spasiti život.

Nastojali smo priče učiniti što toplijima i zanimljivijima kako bi djeca shvatila da se uistinu nemaju čega bojati kada posjećuju liječnika.

Na kraju svake priče nalaze se tri pitanja ispod naziva “Za male istraživače”. Primjerice, djecu se pita što misle o tome da se žene tijekom velikog dijela povijesti nisu smjele baviti medicinom, što znači kada na cesti ugledaju osobu koja nosi bijeli štap, koju ulogu u našim životima imaju prehrana i tjelovježba, kako treba brinuti o zubima, što znači kada za nekoga kažemo da je ispred svog vremena, što je to donacija organa, što je to Škola u bolnici i slično.

Dakle, pitanja su spoj i provjere o pročitanome, ali je još veći naglasak stavljen na razvoj kritičkog razmišljanja, istraživanja i samostalnog zaključivanja. Pitanja su tu samo kao vodiči koji će potaknuti djecu da dalje sama istražuju što sve medicina nudi.

 

Knjigu izdaje Školska Knjiga.