Mladi tata Petar otkrio nam je kako se snašao u ulozi oca, koliko ga je očinstvo promijenilo i koliko sudjeluje u odgoju sina.
Ožujak je mjesec u kojem se obilježava Dan očeva, stoga smo ovog puta odlučile podijeliti s vama priču o očinstvu jednog od popularnijih tata Instagrama – Petra Gregovića, @p3rom. Provele smo sa Zrinom i Petrom čitavo popodne, razgovarali, smijali se i objektivom zabilježili najslađe trenutke.
Vrlo rano si postao otac, jesi li oduvijek bio očinski tip ili je želja za proširenjem porodice došla instinktivno?
Nisam oduvijek bio očinski tip, ne mislim pritom nužno na to da nisam htio imati djecu, nego nisam se time opterećivao. Znao sam da želim zakoračiti u taj svijet dok sam još mlad. Kada smo saznali da ćemo postati roditelji, rekao sam si da je sad očito taj trenutak, jer smatram da ne postoji idealno vrijeme za imati djecu, prihvatio sam to i prebacio se u očinski modus operandi.
Koja je uloga oca u životu djeteta?
Sve, osim dojenja, rekao bih. Dogovori se sa suprugom za neke stvari kako ćete se podijeliti, ovisno o vremenu i mogućnostima, ali sve ostalo otac radi jednako kao i majka. S jednakim žarom, energijom, emocijama, otvorenošću i toplinom.
Sudjelovao si na porodu, koliko se promijenila tvoja percepcija Une kao žene koja je na svijet donijela novi život koji ste zajedno stvorili?
Znate ono kad ste bili mali, pa te strah skočiti sa zidića jer se bojiš visine, sva ostala djeca skaču, pogledaju te pa ti kažu „Nemoj biti curica, skoči!“. Ako ikad odlučim nekome reći tu, zapravo, ružnu izreku, reći ću „Nemoj biti muško, skoči dolje!“. Sada mi je jasno zašto se zovu „trudovi“, stvarno je to ogroman trud, napor, emocije, čudesno nešto. Tada sam shvatio da je meni Una najjača žena na svijetu.
Jesi li ikada bio ljubomoran na vezu Une i Zrina kroz dojenje?
Teško je sad odgovoriti na ovo iz više razloga. Prvi je, što nisam nikada osjećao ljubomoru. A drugi je, što sam ipak osjećao zavist, ali pozitivnu zavist, jer dok sam ih gledao sam samo mogao razmišljati o tome kako Zrin trenutno osjeća na onoj najdubljoj, podsvjesnoj razini, osjećaj koji ja kao odrastao čovjek nikada neću osjetiti. Tu duboku, iskonsku sigurnost, osjećaj doma, mira. Zavist na tome, i zavist što on ipak to nikada neće imati na taj način sa mnom, što zapravo i je razlika oca i majke. Osjećao sam i zavist prema Uni što ona ima tu mogućnost osjetiti tu duboku povezanost. Ponekad sam pomislio „kad bih barem i ja mogao to osjetiti“. Ali, sjetio sam se onda da ipak i ja kao otac njemu dajem neke stvari koje Una neće moći, i da su zato jednako bitne te uloge oca i majke.
Tko se najviše naspavao prvih tjedan dana kada je Zrin došao doma?
Iskreno, ne sjećam se. Mislim da negdje podjednako, jer sam se ja manje-više budio na svako njegovo buđenje od brige je li sve u redu. Okolina me malo uplašila svojim savjetima.
Tko je promijenio više pelena, ti ili Una?
Mislim da sam ipak ja. Možda ne mogu dojiti, ali nitko ne škaklja Zrina dobro kao ja dok ga čistim od poklona koji nam je dao.
Dijelite li krevet ili Zrin ima svoju sobicu?
Zrin ima svoju sobicu u kojoj držimo opranu odjeću, jer nam je zbog noćnih podoja i buđenja bilo lakše da je uz nas, pa je tako i ostalo. Sada kako je veći, spava u svom krevetiću kojeg smo stavili kraj našeg. Kad bude vrijeme, ići će u svoju sobicu.
Što te najviše brine kod odgoja i tvoje uloge kao oca?
Odgoj kao takav me ne brine previše (molim vas, imajte na umu da Zrin još nije ni blizu puberteta, pitajte me to za 12 godina ponovno). Radim stvari najviše po unutarnjem osjećaju i intuiciji, vjerujem sebi i iskren sam sa sobom, a kada za nešto nisam siguran, pitam Unu koja je enciklopedija, pa mi ispriča što me zanima i proslijedi link na internet stranicu da si više pročitam o tome. Jedino što me brine je, hoću li dobro balansirati posao i vrijeme sa Zrinom.
Je li te očinstvo iznenadilo? Je li baš onako kako si zamišljao?
Nije me iznenadilo, ali neke stvari su drukčije nego što sam zamišljao. Određene situacije koje sam mislio da će biti lakše, su teže i obrnuto. Zrin je ogledalo mojih emocija, pa je nekad on loše volje jer sam ja loše volje i tako se vrtimo u krug, dok ne odlučim stati, udahnuti duboko, prihvatiti svoje emocije, ali isto tako i ne ih prenijeti na njega, jer nije zaslužio da zbog mene bude loše. Zagrlim ga i krenemo dalje.
Što najviše voliš raditi sa Zrinom?
Biti vani po cijele dane i čitati. Igračke su mi iskreno dosadne, možda zato niti njemu nisu previše zabavne, mada se naravno voli igrati s njima kao i sva djeca, pa onda ja tu malo sebe tjeram, ali vani stvarno možemo biti cijeli dan. Kao i čitati, jako voli da mu čitam.
Čemu se najviše raduješ u budućnosti?
Kad malo naraste i shvatim da sam uspio u naumu da bude najbolja verzija sebe i da imamo iskren i otvoren odnos.
Ne zaboravite 19. ožujka čestitati dan Očeva svojim partnerima! Superdječak Zrin na fotografijama nosi Lupilu kolekciju dječjih potkošulja, čarapica i trenirkica dostupnih u Lidlu od četvrtka 11.3. i 18.3.
