izbori 3, 2, 1…sad!

unsplash.com

Dolaze nam izbori, opet. Svake godine nešto biramo. Ove godine biramo lokalnu vlast, prošle smo birali europsku, a one prije smo birali predsjednika. Iduće godine, ako se ne varam, stižu oni najvažniji izbori, parlamentarni. Naravno da nam je svima puna kapa glupih i dosadnih političkih slogana, napornih reklama i oglasa na fejsu, lažnih obećanja i preseravanja u medijima. Dosta nam je ustaša i partizana, dosta nam je pedera i pobačaja, dosta nam je vitamina c i čipova. I onda mi biramo, biramo NE izaći na izbore.

Da krenemo redom, svima vam je dobro poznata činjenica da većina nas koja glasa, glasa po vlastitoj ideologiji ili ideologiji koja nam je nametnuta sa strane obitelji, društva ili okoline u kojoj živimo. Ja prva to radim. Meni bi prije ruka otpala nego bi ja zaokružila stranku ili pojedinca koji se nalazi od centra na desno. Nevažan je u tom trenu program, nevažan je kandidat koji je možda čak i pismen i možda nema lažnu diplomu – ja prosto ne mogu. Smatram se osobom širokih vidika na svijet, liberalnom, društveno osjetljivom, pametnom i poštenom. U mojim očima, naša hrvatska desnica je sve suprotno od toga, i kao dokaz prilažem sve ove puste godine njihove vladavine, more i more afera i tweetove Jadranke Kosor. Isto tako, pošten hrvat katolik koji trenutno ovo čita, sam sebi u bradu mumlja kako sam ja jedna obična komunjara. Nisam i ne znam nikoga tko je komunist u 2021. godini.

Kako političari vole pričati o glupostima (krvnim zrncima i sl.) a ne o važnim temama (kao što je primjerice gospodarstvo) bitno je da odradimo jednu kratku političku obuku. Krenimo od komunizma. Komunizam je ideja savršenoga, besklasnoga društva potpune jednakosti ljudi. Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Već pri ovoj kratkoj (ali jasnoj) definiciji, sigurno će se sa mnom složiti i lijevi i desni, ovaj pojam, danas, u modernom društvu nema nekog smisla. Ja prva radim u privatnom sektoru, tako da su puno veće komunjare od mene državni službenici i namještenici? Ukruh, rekli bi na čistom hrvatskom jeziku. Poznavatelji političke terminologije mi onda znaju reći da sam socijaldemokratkinja. Nisam ni to, sorry. Socijaldemokracija je politička ideologija i pokret koji se temelje na vrijednostima demokracije, liberalizma i socijalizma, a zauzimaju se za miroljubivu, evolucijsku tranziciju kapitalističkoga društva u socijalističko. Jedan dio mi odgovara, drugi dio ne. Vrijednosti za koje se zalaže socijaldemokracija su po meni ispravne, ali prelazak kapitalističkog društva u socijalističko je nemoguća misija. Koja je zadaća socijalizma? Socijalizam kritizira privatno vlasništvo i zauzima se za njegovo podruštvljenje (ili barem neki oblik društvene kontrole nad njime) – što prevedeno znači više uhljeba i manje para. Dolazimo do pojma kojeg desničari vole a ljevičari ne. KAPITALIZAM. Kapitalizam je tip ekonomske organizacije i djelovanja u društvu, koji se zasniva na: 1) privatnom vlasništvu i nadzoru nad ekonomskim sredstvima proizvodnje (kapitalu), 2) usmjeravanju ekonomske djelatnosti na stvaranje profita, a nju provode poduzetnici ili kapitalisti. Poznato? To je ovaj sustav u kojemu živimo. Problem je što na kapitalizam gledamo s dozom rezerve jer smo naučeni na ove naše velike ‘rvatske poduzetnike koji se vode parolom ”zajebi gdje stigneš” i tako iskorištavaju radnu snagu na sve moguće i nemoguće načine, a uz pomoć majke države dolaze do pustih poslova. Laički rečeno, korupcijska hobotnica – ako se sjećate Ćaće. U biti, ne moramo tako daleko, afera platforma cijepi se je dovoljan podsjetnik.

Ja, kao socijalno osviješteni kapitalist, vjerujem u pošteni ekonomski sustav. Moram pohvaliti i naglasiti da postoje poduzetnici u Hrvatskoj na koje se mogu ugledati i velike strane tvrtke. I to je smjer kojim trebamo ići, takozvani skandinavski model, iliti vrlo uspješan kompromis između kapitalizma i socijalizma, spoj socijalne države i stalnoga rasta ekonomije. Naravno, nigdje ništa nije savršeno, ali čovjek uči dok je živ. Vrijeme je i da naša država krene učiti i da se pokrenemo s mrtve točke. Na nama pojedincima je sada jedna velika zadaća. Na svima nama koji imamo imalo soli u glavi. Jasno vidimo kakva je situacija u zemlji, uporno se dešavaju propusti, gomilaju se sukobi interesa, mijenjaju se ministri kao čarape, upravlja se državom kako je kome drago. Nema ni reda ni zdravog razuma, a ovaj period pandemije ne može i ne smije biti izgovor. Bilo nam je ovako i ranije, bili smo u ku**u i bez covida.

Ponavljam, na nama pojedincima je sada jedna važna zadaća, a to je izaći na izbore.

Znate i sami kako i tko pobjeđuje. Pobjeđuju uvijek isti, oni koji imaju dobro uhodanu vojsku birača, koji iz kuće izvlače i bolesnu Babu Slavicu od 100 godina da se ni taj jedan glas – ne daj Bože – ne zagubi. Pobjeđuju oni koji svoje glasače busevima dovode na biračka mjesta, pobjeđuju oni čiji mrtvi i dalje glasaju. I zato što oni svi izlaze mi ne smijemo sjediti doma. Glasajte po savjesti. Glasajte za koga god hoćete, ali izađite na izbore. Ništa se neće promijeniti ako ostanete kod kuće. Sutra će opet stradati neko nevino dijete, sutra će opet neka gradonačelnica nekome nešto sredit (kredit je l’?), sutra će se opet pogodovati prijateljima, braći i nećacima, sutra će se opet cijepiti nečija mama preko reda, sutra ćemo se opet žaliti sami sebi u bradu. Ne zatvarajte oči. Ovo je naša zemlja, i zemlja naše djece. Probudite se i ne budite ovce, glasajte.

Elena Vian Projić
ELENA Mama male Lavice, supruga jednog IT-evca i profesorica u čizmama marketingaša. U slobodno vrijeme (iliti kad beba spava) pišem upravo o nama na blogu Šefica https://sefica.home.blog/