P kao Podravina, S kao Slavonija i samoglasnik “I” da sve to lijepo poveže

foto: Matija Turkalj

Ana Vladusic provela nas je kroz prirodne ljepote istočne Hrvatske – Podravinu i Slavoniju. Uživat ćete u ovom putopisu.

Odabrao Đelo Hadžiselimović

Iako se već godinama za odmor unutar Hrvatske tradicionalno bira Istra i Dalmacija, nakon vrlo aktivnog obilaska istočnog djela države, s puno raznolikog, zanimljivog i iznenađujuće dobrog sadržaja, s pravom mogu reći da bi neodlazak u Slavoniju i Podravinu na odmor bio kao preskakanje doručka i istezanja uz trening.

Dobro jutro, Hrvatska

Slavoniju sam dosad gledala isključivo kao ravnu žitnu zonu za stariju populaciju koju uglavnom viđamo na emisiji poput Dobro jutro Hrvatska, u kojoj će voditeljica najčešće pohvaliti usjev te godine, a baka otići po sadnice. Kao destinacija za odmor s djecom nije mi previše padala na pamet jer sam smatrala da sadržaja za djecu ima manje nego hranjivih tvari u Mc’ Donalds burgeru. A, svi znamo da odmor s djecom na mjestu bez aktivnosti uglavnom završi tako da se od aktivnog odmora jedino aktivno umaraš dok trčiš da ne izlete na cestu ili dok izmišljaš sadržaj koji će ti omogućiti barem jedan obrok u miru.

Ako ste i vi dosad bili takvog stava, pročitajte priču i promijenit ćete mišljenje kao što ovih dana mijenjate odjevne kombinacije zbog 40° u hladu.

Prva lekcija Prirode i društva

Vožnja prema Podravini bila je toliko idilično zelena da kako smo se približavali destinaciji doslovno smo mogli osjetiti i doživjeti rečenicu “DISATI PUNIM PLUĆIMA”. Odmah se sjetiš i odlomka udžbenika iz Prirode o čistoći i klimi pojedinih regija, te shvatiš kako to nikako nije tek toliko da popune koji redak više ili zakompliciraju kraj godine desetogodišnjem djetetu.

Zlatni klas – autor Matej Čepl

Ratkajeva kod Jankovića u gostima

Naše prvo odrediše bilo je Suhopolje gdje smo odsjeli u dvorcu Janković. On nam je već na prvu, pri ulasku u velebno zdanje, oduzeo dah i pružio filmski doživljaj ulaska na velika vrata. Nekako kao da uplovljavaš u seriju “Ponos Ratkajevih” no, dvorac je zapravo dvorac Jankovića, a od filmskih momenata i Ratkajevih, glumica je putovala s nama.

Kada ugledate taj dvorac, autentičan kao Kraševa čokolada, a s prilazom dostojnim pravih plemića, očekujete isti takav tradicionalan smještaj, u stilu onoga kakav je nekad bio.

Dvorac Janković – autor Matija Turkalj

No, kako ja zaista volim faktor iznenađenja i esteta sam po prirodi, moram priznati da me unutrašnjost oduševila više nego slobodan dan usred radnog tjedna. Za razliku od klasičnog i tradicionalnog vanjskog izgleda dvorca, unutrašnjost je jednako savršena, te istovremeno odiše luksuzom i minimalizmom.

Tko god je ovu priču osmislio, uspio je uskladiti tradicionalno i moderno na način da se osjećaš kao princeza u ljetnikovcu koja je ovih dana ipak odlučila malo više popiti i pojesti jer je sve izuzetno ukusno, a domaćini ljubazni kao da si im u najmanju ruku rod u prvom koljenu.

Dvorac Janković – autor Matej Čepl
Dvorac Janković – autor Matej Čepl

Bridgerton skloni se, stiže dvorac Janković

Iako nismo plemenite krvi, u dvorcu svakako učine da se osjećate tako. Tome naravno pridonosi i ta tradicionalno minimalistička luksuznost, te gozbe koje mogu posramiti sve od Bridgertona do raznoraznih domjenaka bilo kojeg prošlog i sadašnjeg vremena. Zidovi dvorca su ukrašeni tapetama na kojima je cijela povijest Jankovića, a ono što je svakoj mami još bitnije od povijesne informiranosti (ako dolazi s djecom) je prostor za djecu u kojem može pronaći sve od knjiga i kazališta do multimedije i teleskopa. Svaka soba nosi ime jednog dvoranina, a ja sam bila barunica Terezija Puchler puna tri dana. Rado bih bila i dulje, no barunica zapravo nije barunica i netko je morao preuzeti i djecu.

Dvorac Janković – autor Matej Čepl

Drava je prava

Nakon što smo pojeli “Plemićku užinu” više gladni kao životinje nego fini kao plemići, krenuli smo sve to potrošiti uz Dravu.

Na Dravi su nas čekali kanui, prsluci i stručno vodstvo lokalne ekipe. Naime, ako želite u potpunosti doživjeti ljepote Podravine i Slavonije definitivno preporučujem ovaj dio rute. Kad kažem ljepote svakako ne mislim na mobitel i prednju kameru za vrijeme vožnje jer ukoliko se prevrnete zbog selfija, ljepotu Drave ćete doslovno osjetiti na koži jer ćete se idućih 5 km voziti mokri. Što se tiče djece, ako su mlađa od tri godine ili posebno živahna, sugeriram da jedan od roditelja ili članova posade (četiri osobe idu u kanu) bude orijentiran na to da dijete sjedi. Jer ustane li ijedan član, ljuljat će vas više nego prvo pijanstvo na moru.

Dravska priča – autor Matija Turkalj

Drava je jedna od najčišćih rijeka pa po tom pitanju nema straha, a prsluci za spašavanje su obavezna oprema kako za vas tako i za djecu. S vama ide i skiper tako da nije problem ako se ne uhodate odmah. On diktira ritam vožnje i navigira u kojem smjeru idete, pa je manje vjerojatno da svi s ovako “dobrom” orijentacijom kao mojom završe u Mađarskoj. Bez obzira na sve, cijelo vrijeme vožnje vi zapravo i jeste jednom nogom tj.veslom u Mađarskoj o čemu svjedoče brojne poruke na mobitelu, no to vas ne treba zabrinjavati jer su grupe najavljene pa u principu više vas smeta ton mobitela nego vi Mađare.

Biciklom uz Dravu

Ako ste za još malo avanture s klincima (a, bit ćete jednom kad krenete), nakon kanua slijedi vožnja brdskim biciklima uz nekadašnju željeznu zavjesu i obalu Drave. Ruta je zaista očaravajuća, bezobzira na malo brdovit teren koji smo lako savladali čak i mi koji smo bicikl zadnji put vozili neznatno nakon skidanja pomoćnih kotača.

Ta biciklistička ruta vodi vas do promatračnice ptica gdje vas čekaju dalekozori i teleskop. Ptice se zaista vide i čuju što je posebno lijepo ako živite uz tramvajsku stanicu i Aveniju pa zvukovi koji do vas inače dopiru su manje relaksirajući nego da živite na aerodromu.

Dravska priča – autor Matija Turkalj

Mjesto gdje žive vile i vilenjaci, a nije Avalon

Nakon promatranja ptica put se nastavlja prema Posjetiteljskom centru Dravska priča gdje možete ostaviti bicikle. Iako sam naziv na čijem punom imenu polomite jezik zvuči kao nešto prikladno znanstvenicima i odraslim posjetiteljima, zapravo je idealno mjesto za djecu. Sav sadržaj je uređen kroz okvir priča, legendi i multimedije koja njima doživljaj stavlja na sasvim novu razinu. – Od vilinske priče o Bugi i Janu do sobe leptira, 3d efekata naslikane prirode i multimedije koji cijelu priču prate bolje nego ja ekipu biciklom po našoj ruti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli latinoamericana (@anavladusic)

Dravska priča također ima i spavaonice, domaći jagodnjak i domaću hranu, pa ako ste planirali put s djecom ovo je odličan smještaj kojim će se oni apsolutno oduševiti.

Iz Dravske priče, nakon obilnog degustiranja domaće hrane i višnjevca, otišli smo do dvorca Pejačević. Taj dvorac je ujedno i muzej. Do njega vodi glazbeni most koji svira kako vi prolazite drvenim daskama. Nešto slično kao zadarske orgulje, no nažalost manje poznato.

Dravska priča – autor Matija Turkalj

Kako to obično biva u Podravini i Slavoniji, nakon reda obilaska, ide red degustacije. Nikad nisam s većim guštom degustirala, a činjenica da se ljudi u taj dio Hrvatske, između ostalog vraćaju i zbog gastro ponude, logična je kao polazak u školu nakon vrtića.

Tu dolazimo do moderne vinarije Tomo Boutique Winery iz koje ako ne ponesete vino od Bazge doma, niste ništa na putovanju napravili.

San ljetne noći

Nakon što grofovski odspavate snom pravednika, a ranim jutrom vas u dvorcu probudi sunce, cvrkut ptica i miris doručka gdje su sve namirnice, uključujući i sokove, lokalnih proizvođača, teško da išta više možete poželjeti.

Poželjela bih ja ležaljku na travnatoj terasi ispred sobe, ali i to smo imali te se tamo izležavali kao morževi na suncu dok smo čekali pustolovinu drugog dana. Kad pomislite kako je nadmašiti avanturu i prirodne ljepote prvog dana teže nego dobiti nekog na telefon u službi za korisnike tele kompanija, odete na Papuk i park šumu Jankovac gdje se nalazi prekrasan slap Skakavac.

Park šuma Jankovac – autor Matej Čepl
Park šuma Jankovac – autor Matej Čepl

Bijeg u divljini

Ako ste mislili da su Plitvice jedino mjesto kod nas gdje se nešto tako fascinantno može vidjeti, prevarilo vas je kao sudbina starog lopova. Iako su obje destinacije predivne, ovdje je znatno manje ljudi i zaista možete uživati u ljepoti prirode bez da vaš osobni prostor izgleda kao vrsta na tjelesnom ili gužva u šesnaestercu. Isto tako, na Papuku možete iznajmiti bicikle, električne i brdske, ovisno o ruti koju odaberete. Tamo se nalazi i adrenalinski park Duboka u kojem nismo bili, no zasigurno ću s djecom navratiti. Park se sastoji od poligona s različitim vježbama (spravama) koje se nalaze između stabala.  Posebno je zanimljiv zip line, staza za spuštanje niz sajlu, a mislim da će osim djece i mamama taj spust tj. kratki bijeg sajlom pružiti užitak ravan uspavljivanju djece prije osam navečer.

Pošto je Papuk svjetski geopark, tamo se nalazi i Rupnica – geološki spomenik, na mjestu gdje je nekada bio kamenolom. Ovo mjesto jedinstvena je lokacija u Hrvatskoj, gdje ćete naći vulkanske stijene koje se okomito izdižu iz tla. Ovakve vulkanske stijene mogu se naći još samo u češkom sredogorju, miocenskim vulkanitima na Novom Zelandu i u nacionalnom parku Yellowstone u SAD. No, nije problem čak ni u marketingu i (ne)oglašavanju prirodnih posebnosti lijepe naše koliko u mentalitetu, pa mi Hrvati radije dižemo kredit da gledamo tuđe vulkane nego da protegnemo noge i upoznamo naše.

Malo iza Papuka nalazi se i “Slatinska sekvoja”, impozantno drvo visoko čak 32 m oko kojeg je izgrađen posjetiteljski i edukacijski centar, hostel i vidikovac, te koji zajedno s Papukom i Dravskom pričom zaokružuje jednu odličnu prirodno adrenalinsku rutu za uživanje.

EPIcentar Sequoia Slatina – autor Matija Turkalj

Djevojka sa sela

Nakon svih nabrojenih avanturističkih i adrenalinskih varijanti, slijedi totalno zen opuštanje u rangu toćanja nogu u rijeci, hlađenju pive, grive i misli ispod nekog stabla. Ja sam izgleda točno taj tip osobe, samo što mi je trebalo poprilično dugo da to shvatim i prihvatim, pa sam tek s 30+ spoznala da trebam divljinu prirode da bi utišala divljinu u sebi.

Ja se konja bojim jer sam malena

Za sve ljubitelje rančeva, nastavljamo u veselom tonu. Pustara Višnjica je konjički ranč koji nikako ne želite preskočiti. Vožnja kočijom oko imanja nije ono što zamišljate kad vidite sličan aranžman po Maksimiru i ostalim parkovima. Ovo je potpuni doživljaj uz polja gdje vas prati ljubavna priča kobile koja vas vuče na kočiji i pastuha koji trči za svojom dragom u nadi da ju sustigne, iskaže ljubav ili napravi mladunče, a vi se ipak nadate da neće dok ste baš vi u njoj.

Pustara Višnjica – autor Matija Turkalj

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli latinoamericana (@anavladusic)

Na imanju vas ugoste domaćom gastro ponudom gdje su čvarkuše bolje od noći, a sala za vjenčanja toliko lijepa i autohtona da imate osjećaj da ulazite u kadar serije Herrederos u režiji Televisa Presenta i sad ćete se udati za onog najstarijeg brata. Ako vam tu još nije bilo dovoljno guštanja, slijedi sljedeće bajkovito mjesto. Ranč Rengel je riblji ranč jedne divne obitelji tik uz rijeku i predivnu prirodu gdje ne znate očarava li vas više ponuda i način pripremanja ribe, čista voda o kojoj svjedoči kukac Dragonfly, kadrovi za koje ne trebaju filteri Instagrama, a dostojni su National Geographica ili kraft pivo Pitko o kojom dovoljno govori činjenica da sam ja kao osoba koja ne pije pivu ponijela doma znatnu količinu kako bih pijuckala iza ručka i zamišljala da sam još tu negdje.

Pivovara Pitko_autor Matija Turkalj
čvarkuše – autor Matija Turkalj
Ribička klet Rengel – autor Matej Čepl

 

Osim fine pivice, dobro se pije i u jednoj slatkoj obiteljskoj vinariji Vineda. Okusi njihovih pitkih vina s raznim aromama odvest će vas gdje god si zacrtate, a vrlo vjerojatno jednom i natrag ovdje po novu zalihu vina za doma.

Pustara Višnjica – autor Matej Čepl

Instagram na aparatima

Pošto nas je pratila nesnosna vrućina koja ni ovih dana ne prestaje, jedini propust putovanja bili su kupaći kostimi. Naime, poželite li se na svom putovanju rashladiti (a da nije pivom) u blizini ranča Rengel nalazi se otok Križnica s pješčanim plažama.

Na njega skela prevozi automobile, a pješaci idu preko visećeg mosta uživati u plažama, festivalskom ambijentu ili lijepom pogledu. Ovaj otočić je idealno mjesto i ljetna oaza za sve one koji uz doživljaj od putovanja traže i instagramične fotografije.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli latinoamericana (@anavladusic)

Otok Križnica uz polja makova, felacije, heljde, visećeg mosta i netaknute prirode u kladionici postaje favorit i posramljuje Provansu s 1:0 i naglaskom na pobjedu.

Kako i Slavonija i Podravina nude za svakog po nešto, oni željni kulturnog uzdizanja, osim brojnih muzeja koji su sve osim dosadni, svakako moraju obići i rodnu kuću Petra Preradovića. U njoj će djeca naučiti/ponoviti o poznatom preporoditelju na zabavan i interaktivan način gdje je njegov život prezentiran uz film, pisanje tintom u starim klupama i virtualni obilazak kao najbolje rješenje za mlađe generacije.

Kuća Petra Preradovića – autor Matej Čepl

Za kraj putovanja vam predlažem imanje Zlatni klas koje osim iznimno srdačnog domaćina obiluje delicijama, etno uređenim spavaonicama, oldtimerima kojima će vas domaćin rado provozati i kočijom nalik onoj Pepeljuginoj kako bi putovanje bilo još čarobnije, a vi imali opravdanje za slučaj da se “izujete iz cipela”.

Zlatni klas – autor Matej Čepl
Zlatni klas – autor Matej Čepl

Zato dragi moji, ne ponavljajte moju grešku i zabludu oko ove destinacije. Prirodne ljepote i potpuna uživancija su nam pred nosom, te vam s ponosom, što se planiranja raznih putovanja tiče, kažem: Ma, kakva Provansa…idite ljudi u Podravinu i Slavoniju!

Ana Vladusic
Zovem se Ana. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. Skoro sve u životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, a da nemam djecu vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije, te pizzu smatrala toplim obrokom. U Insta mama svijetu sam nešto duže od trajanja prosječne trudnoće slonova, a počela sam kao mama blogerica. Pišem pod nazivom latinoamericAna, iako od latino imam jedino muža- Papija. Imamo troje djece u tri različite faze rasta i razvoja, te psa Mey koji teži više od sve naše djeca zajedno. Na Instagramu me možete pronaći pod vrlo originalnim nazivom, mojim imenom i prezimenom- @anavladusic 😂, a ako ste stekli dojam da sam zanimljiva i zabavna, krivi je, no pomoći će da pročitate još koji moj tekst ovdje…