Bajkovito putovanje u Međimurje i sve čari koje smo otkrili na ovom divnom putovanju.
Nakon Brijuna nastavljamo istraživati prirodne ljepote hrvatskih regija i na rasporedu zadnjeg lipanjskog vikenda bilo je Međimurje. Visoke ljetne temperature nisu obećavale puno razgledavanja, ali smo odlučili doživjeti čari Međimurja. Krenuli smo ujutro prema Čakovcu i usput nam je bila Ikea. Vjerovali smo da će posjet trajati kratko, a mi uzeti tek nekoliko sitnica, ali smo na kraju istraživali skrivene dinosauruse. S obzirom da još uvijek nije radila igraonica, osmislili su zadatak za djecu. Pri dolasku možete zatražiti mapu gornjeg i donjeg kata trgovine. Na njoj ćete označiti dinosaure koje pronađete u obilasku. Svaki odjel skriva jednog dinosaura, pa je potraga bila zabavna pustolovina i za mamu i za Jakova. Usput je mama ubacila u vrećicu ono što smo trebali kupiti. Na kraju je nagrada bila sladoled. Jakov je bio oduševljen svime. No, bazeni nas zovu, požurimo!
Krenuli smo autocestom prema Varaždinu i put je bio ugodan do Novog Marofa, nakon toga je desna traka ceste toliko loša da sam u jednom trenutku gotovo izletjela s autoputa. Stoga, savjetujem da se tih nekoliko kilometara vozite u lijevoj traci, jer je tako već duže vrijeme, iako smo mi napomenuli što se dogodilo kad smo stigli na naplatne kućice. Kasnije su nam prijatelji komentirali da je već duže tako, pa zato apel Hrvatskim autocestama da to brzo poprave.
Pozoj i bijeli jelen u Međimurju
U Čakovcu smo htjeli obići stari grad i vidjeti gdje se skriva zmaj Pozoj, ali su nas u tome omele velike vrućine. Odlučila sam da će ovaj vikend biti zabava za mame i djecu pa smo prije odlaska u Terme Sveti Martin svratili u jednu divnu vinariju na kratku degustaciju u namjeri da ponesemo sa sobom slatkasta vina koja ću pijuckati nakon kupanja u bazenima. Međimurje je vinorodan kraj, najpoznatija vinogradarska regija je Štrigova, ali u zadnjih nekoliko godina sve više je i kraft pivovara. Mi smo u OPG-u Kerman, koji se nalazi u Svetom Urbanu, uzeli muškat žuti, traminac mirišljavi i silvanac zeleni. Muškat je najslađi, a silvanac je za one koji ne vole preslatko već osvježavajuće. Vožnja tim predivnim cesticama bila je odmor za oči. Jednim dijelom vozili smo se predivnim ravnicama i poljima pšenice. Kraj nas su prolazili tek pokoji biciklisti. Drugim smo se dijelom vozili brežuljcima s kojih puca predivan pogled, a kuće i dvorišta su prepuni cvijeća i predivno uređeni. Zanimljivo je i da nisam nigdje vidjela toliko nogometnih igrališta, koje ima gotovo svako selo, kao što je to ovdje u Međimurju.
Terme Sveti Martin
U Termama Sveti Martin imali smo light inclusive ponudu koja je uključivala doručak i večeru u restoranu Vučkovec za goste apartmana Regina, što smo bili mi, i ručak u restoranu u sklopu vanjskih bazena MartiLandia uz neograničena pića. Resort je bio popunjen, što nas je iznenadilo. Nismo do sada bili na ljetovanju na kontinentu i za mene je to bilo novo i zanimljivo iskustvo.
Prije samog dolaska u toplice mislila sam da smo negdje zalutali jer smo bili u malenom selu, i nigdje se od šume i drveća nije naziralo nikakvo kupalište. Ipak, iza jednog zavoja eto velikih drvenih kuća. Naš je apartman bio smješten preko puta puba i trgovine u malenom predivnom naselju gdje je u svakoj kućici bilo nekoliko apartmana na katu i prizemlju. Uz apartmane je i parkiralište, a oni sadrže sve što vam treba za boravak s djecom. Sobe u hotelu su nešto luksuznije, ali za boravak s djecom, preporučujem apartmane. Naš jednosobni imao je funkcionalnu kuhinju u kojoj su kao dodaci bili mikrovalna pećnica i kuhalo za vodu, imali smo zasebnu sobu s velikim balkonskim vratima, kupaonu, hodnik, dnevni boravak i terasu. Apartman je klimatiziran, ali je toliko prozračan da je moguće rashladiti i kroz postojeće prozore bez klime.
Kod prijave u sobu odmah smo rezervirali izlet vlakićem na farmu jelena i muflona koji polazi u subotu u 10 sati. U ponudi su bila još dva izleta: na farmu domaćih životinja i na Mlin na Muri. Pojurili smo na kupanje čim smo se raspakirali, a iznenadila nas je opuštenost kupališta. Mnoštvo ležaljki u hladovini i kraj bazena, ali i veliko pješčano igralište u sklopu kupališta, kao i teren za odbojku na pijesku. Dječji bazen ima tende koje prave hladovinu tijekom cijeloga dana i odlične malene tobogane koji su petogodišnjaku bili najzanimljiviji. Obala dječjeg bazena imitira plažu pa možete sjesti i u hladovini i promatrati mališana koji izvodi vratolomije. Čista petica za to! Jedini je nedostatak manjak većeg broja vanjskih tuševa uz kupalište. Veliki bazen ima mostić na kojem glumite Jana i pirate, ali i dio s plićinom koja je jako zabavna kad pijuckate hladni Slushy, a guza je u vodi. Ponuda pića i hrane je odlična na dva šanka i cijene su razumne. Postoji poseban bar samo za sladolede koji je meni bio predivan. Također, imaju najveće tobogane koje smo do sada vidjeli na kupalištima.
Moj hrabri mališan je odlučio da želi na najveći tobogan koji u jednom dijelu ima ogroman lijevak. Odvažili smo se otići na njega, iako meni baš nije bilo svejedno. Ipak, vidjeli smo da idu i drugi manji, a ima i čuvara koji pazi na sigurnost. Spuštanje niz zeleno-bijeli tobogan zapamtit ćemo za čitav život. Kako smo mi inače uvijek spori, tako smo bili i ovdje. Sve dok nismo uletjeli u taj veliki lijevak u kojem smo se zavrtjeli tri puta i na kraju zapeli na suprotnoj strani od otvora kojim se izlazi u bazen. Pokušala sam se odgurnuti rukama, ali smo nekako krenuli glavom umjesto nogama i ja sam se izborila za vratoloman okret koji je rezultirao time da je u otvor zapela moja guza dok nas je voda, koja se u velikim količinama spuštala u tu rupu, poklapala. Zadnjim atomima snage sam se nogama i rukama odgurivala i taman kad sam pomislila da ćemo vrištati upomoć, nekako smo uspjeli pasti u bazen. Njemu je to sve bilo jako zabavno, a ja sam jedva hodala od straha i u tom trenutku mi je bilo žao što nemamo nekog snažnijeg sa sobom. Jer on je želio isprobati i ostale tobogane. Na kraju smo uživali u plavom i žutom toboganu, a ovaj više nismo posjećivali. Svoje smo doživljaje podijelili s divnom gospođom Ivankom i njenim mužem koje smo upoznali i koji su nam bili odlično društvo i mala zamjena za baku i dedu koji nisu bili s nama.
Nakon ove pustolovine bila sam sretna što smo imali organiziranu animaciju i dječje natjecanje u bacanju frizbija u koš. Jako sigurno i bezazleno, a drugi paze na djecu. Jakov je bio najmlađi, ali je uživao u igri i čak smo stekli i neke nove prijatelje.
S bazena smo odmah produžili na večeru koja je bila tradicionalna međimurska. Jela sam meso iz tiblice, salatu s ječmom i najukusniju međimursku gibanicu koju sam do sada probala. Jakov je jeo ćufte s mlincima, a najzabavnije nam je bilo uz automat za sokove.
Iduće smo jutro na doručku, koji je bio najobilniji i raznovrsniji koji sam ikada igdje vidjela, uživali u aparatu za američke palačinke. Stojiš kraj njega i gledaš kako ispadaju palačinke. Prava atrakcija. Bilo je tu i finih sireva s paprikom i bučinim košticama za mamu, kao i domaćeg kruha i domaćeg voća i povrća.
Vlakićem k jelenima
U deset smo sati bili ispred hotela u vlakiću koji nas je uskoro uz fućkanje lokomotive odveo do brežuljka iznad toplica gdje smo vidjeli najveće jelenje rogove na živome jelenu, vidjeli smo bijeloga jelena, ali i hranili kukuruzom te pitome životinje.
Domaćini na OPG Perhoč se već godina bave uzgojem jelena i muflona, a možete se osvježiti i degustirati proizvode u restoranu koji se nalazi uz farmu. Za najmlađe su tu i penjalice i tobogani pa nam nije bilo dosadno. Naravno, ima i škrinja sa sladoledom što na ove vruće dane nije zanemariv dodatak. Vožnja vlakićem je bila divna, ali smo morali natrag na bazene. Tamo nas je čekao Marti, zaštitno lice kupališta, koje smo morali svako malo pogledati izbliza na plakatima kupališta. Pri dolasku svako dijete dobije i Martijev poklon dobrodošlice – bojanku i priču o ovom simpatičnom jelenu, a taj nam je junak bio najzabavniji tijekom cijelog boravka.
U subotu je kraj bazena za najmanje bila organizirana igra ubacivanja golf loptica u plastičnu kutiju za pića u kojoj su ispisani bodovi. Pobjednik je bio onaj s najviše bodova. Nismo pobijedili, ali smo sudjelovali. Zabavna ideja za igru i natjecanje, ali i druženje. No, najvažniji događaj večeri bio je dječji disko koji je bio organiziran ispred našeg restorana Vučkovec. Morali smo svoju večeru jesti vani, kako ne bismo propustili početak, uzbuđenje je bilo na vrhuncu.
Te večeri nisam imala osjećaj kao da smo sami na odmoru jer je kraj nas bilo mnoštvo drugih roditelja i djece i svi smo imali zajedničke slatke brige – kako ih u deset sati nagovoriti da pođu na spavanje. Idućeg je jutra na doručku bilo mnoštvo mrzovoljnika koji se nisu baš naspavali, ali smo zato i stekli mnoštvo prijatelja taman pred put kući. Prije povratka smo posjetili Mlin na Muri. Zelenilom okružen stari mlin, skela i moćna velika Mura. Jako nam se svidio i „Labirint ljubavi“ jer se može skakutati po kamenju, a može se i juriti stazicom kojom nas vodi. Spiralne stazice obložene murskim kamenom položene su u zemlju gdje se nalaze pozitivni magneti. Divna energija za kraj ovoga putovanja. Znamo da ćemo sigurno ponovno doći u ovaj bajkovit kraj ljubaznih domaćina!
