vikend putovanje na Brijune s djecom

Putovanje na Brijune s djecom. Kako vikend izlet pretvoriti u bajkovitu pustolovinu za najmlađe?

Nekako su me ove restrikcije kretanja u zadnjih godinu dana potaknule baš na suprotno. Putovati, putovati, putovati! Već mi je dugo na umu ideja o istraživanju hrvatskih destinacija koje su zaista bajkovite i zanimljive djeci. Kako sam kao dijete ljetovala na otoku Velikom Brijunu, znala sam da to iskustvo želim podijeliti sa svojim sinom. Neke od najbajkovitijih dječjih istraživačkih uspomena imam baš s tog ljetovanja. Napunit će uskoro pet godina i sada je maleni istraživač i odličan neumoran suputnik s tisuću pitanja: „A što ako zakasnimo i na taj brod? A što ako zakasnimo i na idući?“

Iako su pustolovine s djecom često potpuno nepredvidive, neopisivo je iskustvo proživljavati otkrića zajedno sa svojim djetetom.

smještaj na Brijunima

Ova je godina odlična za neka putovanja s obzirom da se većina turističkih djelatnika okrenula domaćim gostima i ponudila odlične i povoljne ponude. Pri planiranju putovanja znali smo da želimo noćiti na otoku jer sam željela potpuni ugođaj buđenja na Brijunima i dovoljno vremena za upijanje atmosfere otoka. Na internetskoj stranici NP Brijuni rezervirali smo smještaj u povoljnijem, ali autohtonom Hotelu Neptun koji ima kraljevske sobe s visokim stropovima i lukovima na balkonima. Bajka u potpunosti svih osjetila. Ulaznica u NP uključena je u cijenu noćenja te je tim više to isplativija varijanta. Također, odabrala sam samo noćenje bez večere jer je nama večera inače u hotelima prekasno, pa smo radije odlučili pojesti ručak u hotelskom restoranu, a sa sobom smo ponijeli – Čokolino. Za svaki slučaj. Ponijeli smo i dvije kile jabuka, za svaki slučaj. I kradomice ih razdijelili putem, ali to niste od nas čuli.

brodićem od Fažane do Brijuna

Na otok voze brodići iz Fažane gdje je i osigurano parkiralište za hotelske goste koje se isplati više od parkiranja po satu na obližnjem javnom parkiralištu. Turistički brod vozi u deset i jedanaest i trideset prema otoku. Ima još mnoge linije, no ove su nam bile najzgodnije za dolazak. Planirali smo stići na onaj raniji, ali smo na kraju gotovo zakasnili na onaj kasniji. Ljubazna djelatnica nas je dočekala na vratima ureda NP Fažane kako bi nam dala propusnice za hotelske goste i ujurili smo koju minutu prije polaska na vrlo popunjen brod. Bilo je tamo mladih ljudi željnih zabave, obitelji s djecom, umirovljenika s torbama i golf palicama i zaljubljenih parova. Za svakoga ponešto. Vrlo nam je važno bilo nabaviti veliki kovčeg s kotačićima jer zbog putovanja brodom nisam bila spremna nositi uobičajenih 99 torbi.

priprema za putovanje

Vratimo se na početak priče. Odmah sam ujutro izgubila ključeve koji su mi bili u ruci i dobila tri sloma živaca zbog pakiranja i razmišljanja što smo možda zaboravili. Klasično pakiranje dok ti netko kraj tebe govori „Mama, nisam Jakov nego sam zec. Vidi kako ja mogu grickati. Mama vidi kako ….“

On je ponio sunčane naočale, šiltericu i dalekozor. Krenuli smo odmah nakon buđenja, nakon dugotrajnog nagovaranja. Putem smo slušali pjesmice i smišljali bajkovite i misteriozne tajne. Tako smo tunel Tuhobić prozvali tunelom Duhobić u kojem se za olujnih noći čuju smijeh i zavijanje duhova. Čuli smo ih čak i nakon tunela pod gumama kotača, taman kad bi mama malo prešla po lijepoj bijeloj liniji. Ponosna sam sama na sebe zbog te ideje. Zanimacija je trajala taman do odmorišta Lepenica gdje imaju fini hot-dog s majonezom i medvjede na kojima smo se slikali. Inače jedemo samo leću, kvinoju i izdanke, ali sad smo jeli što smo našli. Putovanje je uzbuđenje!

dan prvi – Safari i Dino park

Samo putovanje brodom bilo je uzbuđenje za sebe u trajanju od 15 minuta koliko i traje dječja pažnja. Pratili smo koliko se udaljavamo od Fažane i gdje su naši hoteli u daljini. Na otok možete doći ranije i ostaviti svoje stvari u za to predviđenoj prostoriji te istraživati otok od ranoga jutra. Isto možete i pri odjavi iz hotela. Čim se brod približio obali, osjećalo se nešto bajkovito i drugačije u zraku. Brod je pristao ispred samoga hotela i u moru smo odmah vidjeli ogromne ribe koje su mirno plivale bez straha da će ih netko spremiti za večeru. Prijavili smo se u hotel i otputili u sobu. Imali smo predivan apartman s pogledom na more i dva balkona u kraljevskom stilu. Tradicionalan bidermajer namještaj, sobu odmah do lifta i predivan maleni hladnjak spreman primiti sve naše sokiće koje smo ponijeli. S obzirom da na otoku nema trgovine, mudro je ponijeti grickalice i sokiće koje djeca vole. Sladolede možete kupiti na više lokacija, ne trebate ih nositi sa sobom!

Otišli smo na ručak gdje smo dobili ogromnu porciju od simpatičnog konobara, a jeli smo na terasi uz more. Divota! Iduća nam je destinacija bio maleni putić iza hotela koji je vodio do dijela Sport gdje smo unaprijed rezervirali bicikl s prikolicom. Uzeli smo kartu i krenuli u istraživanje putića koji su izgledali baš kao da smo ušli u svijet bajki. Obišli smo Mediteranski vrt i hotel za kukce pa krenuli potražiti Safari park. Biciklirali smo uz golf terene i more dok nismo stigli do malene šumice na kraju koje se nalaze vrata kao u filmu „Jurassic Park“. Nakon što pritisnete gumb, vrata vam otvore pogled na predivnu livadu punu životinja. Prizor iz bajke! Moj je dječak iskočio iz prikolice bicikla i pojurio putem prema zebrama. Taman su kraj nas prošli turistički vlakići, a mi smo uživali u šetnji i životinjama. Istarsko govedo, noj, zebre, slonica Lenka, magarci… Imali smo priliku pomaziti druželjubive magarce i već smo jurili u Dino park. On je smješten u šumi na kraju Safari parka gdje se nalaze otisci dinosaura na kamenoj plaži, ali i jaja smještena u gnijezdu te ogromni dinosaur za kojega s leđa nismo znali je li pravi. Odmah smo stekli nove prijatelje koji su samo stizali iz šume. Igrali smo se štapovima po šumarku, okupali noge u moru i potegnuli dinosaura za rep još nekoliko puta. Pri bicikliranju do hotela na livadi smo u tišini otoka ugledali mnoštvo srna kako pasu.

putovanje na Brijune s djecom

Stali smo u suvenirnici, kupili suvenire s Kokom i jednu golf lopticu. Pojeli još jedan sladoled u kafiću na malenom bajkovitom trgiću te krenuli vratiti svoje vozilo jer je već bilo osamnaest sati i zatvaranje Sporta. Jedna nam je vjeverica pretrčala put i ja sam od šoka gotovo skrenula u grmlje, a onda smo ju zajedno proučavali na grani iznad naših glava dok nam je simpatično namigivala pa šmugnula u visine čempresa. Naučili smo i da se u prikolicu ne smije ulaziti dok mama ne drži bicikl jer inače bicikl padne. Naučili smo to barem pet puta taj dan jer smo bili previše uzbuđeni zbog svega što nas je okruživalo.

Nakon svoje večere krenuli smo prema fazaneriji gdje je Koko zimi s ostalim pticama. Na otoku je bilo vrlo tiho i nekako čarobno. Većina ljudi već je otišla s otoka ili se spremala za večeru. Naišli smo tek na još jedne istraživače, roditelje i dječaka s kojim se moj mališan odmah sprijateljio. Šetali smo tihom stazicom uz poneko šuštanje iz grmlja. Put nam je naglo presjekao paun, a kasnije smo ugledali zečeve, jelene i srne na ispaši. Sada se nekako nisu bojali već su izlazili iz šumaraka i gustiša otoka. U fazaneriji Koko nije bio raspoložen za priču, kratko nam je rekao kako se zove, ali je susjeda ara radila akrobacije na šipci i mazila se na korak do nas. Dovoljno za potpuni doživljaj divljine otoka.

Pri povratku smo pronašli neobičan Spomen vodi koji su dečki odmah istražili. Zaspali smo umorni i puni doživljaja u kraljevskom krevetu naše sobe s pogledom na more i zvukom potpune tišine nakon odlaska zadnjeg noćnog brodića za djelatnike.

dan drugi – paunovi, stare iskopine i posjet muzeju

Doručak se služi od sedam sati i mi smo bili među prvima na njemu. Na divnoj terasi uz more pogostili smo se ukusnim delicijama i u osam preuzeli električni automobil s brojem 55. Bojala sam se hoću li ga znati voziti, ali nakon dvije minute već smo jurili vidjeti je li se Koko probudio. Pospanac je još bio u svojoj kućici, ali smo uživali u tišini jutra i povremenim zvukovima glasanja paunova koji se čuju cijelim otokom. Ljubazni nas je konobar uputio na livadu iza glavne plaže. Putem smo zastali u parkiću kod plaže i malo se poigrali, a onda smo krenuli u fotolov za paunovima. Danas smo se uspjeli približiti jednome na dva metra, a onda nam je nakon što je rastegao svoj divan rep  – pobjegao u šumarak. Krenuli smo se šuljati šumarkom za njim i gotovo da nam je izgledalo kao da smo negdje u šumama oko Hogwartsa. Paun je bio lukaviji pa smo od njega dobili samo jedno pero koje nas je zabavilo dok se on sakrio.

Južna strana otoka pruža mogućnosti istraživanja starih iskopina. To se dječaku najviše svidjelo pa se penjao i provlačio u uvali Verige gdje su ostaci rimske vile te kasnije u kompleksu zidića labirinta u Bizantskom kastrumu. Kružili smo otokom u malenom automobilu koji juri do 25 kilometara na sat. Kako to obično biva, na otoku sam susrela fakultetsku dragu kolegicu koju nisam godinama vidjela te smo imali dodatno društvo. Pronašli smo jednu divnu uvalu iz koje se pruža pogled na Pulu, a gdje smo malo okupali naše noge i igrali se na plaži. Morali smo još jednom posjetiti Safari park i Dino park za kraj te smo prije povratka svratili do utvrde u koju se nažalost ne može jer je u oblasti vojske, ali smo ju razgledali izvana. Pojurili smo i do predivnog balkona u šumi – Kupelwieserov mir.

Za kraj smo se vratili do hotela i otišli pogledati muzejski postav u Kući za brodice. Oduševilo me što je većina eksponata interaktivna i možete se igrati gotovo svime što vas okružuje. Opisana je bogata povijest od antičkih vremena, biološka raznolikost otoka i podmorja te život doktora Otta Lenza, otočkog liječnika. Najviše nas je oduševila prostorija u kojoj možete uzeti sliku sa zida i umetnuti je ispod ekrana gdje ćete tada vidjeti prizore životinjske ili biljne vrste koju ste odabrali. U jednoj je prostoriji replika čitavog otočja, a gumbićima na zidu aktivirate pojedini otok koji zasvijetli te se na ekranu prikazuju detalji odabranog otoka. Čitav arhipelag sastoji se od 13 otoka i otočića od kojih svaki skriva svoje priče.

Posjetili smo i muzej u kojem su u prirodnom staništu izložene preparirane divlje životinje. Iako mi na prvu nije drago vidjeti ih, zapravo je to jedina mogućnost potpuno im se približiti i detaljno ih promotriti. Umorni i sretni krenuli smo turističkim brodićem prema kopnu, sjetno razmišljajući kada ćemo se opet vratiti na otok.

pizza u Fažani i povratak u Zagreb

U Fažani smo pronašli odličnu pizzeriju  – Navetta, uz glavnu cestu na čijoj terasi imaju i kutak za djecu, a i odličnu hranu. Ovoga puta kroz Pulu, a ne Vodnjan, krenuli smo kući. Radovi na autocesti malo su nas ometali, ali smo zato mahali lutkama prometne regulacije i to nas je strašno nasmijavalo. Premda sam pomislila kako će dječak nakon cijelog dana na suncu zaspati kad se smračilo, naše pustolovine nisu bile gotove. Igrali smo pogađanja riječi. Uz početno slovo i dvije rečenice opisa zadatak je pogoditi koji ste pojam zamislili. Igru već neko vrijeme igramo, a jednom je prilikom baka izvukla deblji kraj kad ju je opisao kao na – b, vozi se u autu s nama i stara je. Ipak, ovaj puta nije bilo sličnih iskrenih komplimenata, ali smo uživali u njoj do Zagreba.

Naša pustolovina u potpunosti je ispunila očekivanja. Čak i više jer se nisam nadala da će ga muzeji i iskopine toliko zabaviti. Odlično putovanje za potpuno osvježenje jer čim stupite na otok sve oko vas postane bajka. Imali smo osjećaj da smo bili na putu tjedan dana i stigli smo kući umorni, ali osvježeni. Za dva smo dana već počeli planirati neka nova putovanja u kojima ćemo istraživati bajkovite destinacije naše Hrvatske. Planiramo ići u spilje i istražiti Gorski kotar, a već smo i Međimurje isplanirali. Kovčeg smo kupili, bilo bi potpuno nerazumno sada ga ne koristiti.

Danijela Miklec
DANIJELA Mama, učiteljica, kolumnistica, voditeljica projekta tješilice za bebe Bezabu i projekta Fora priča.