obiteljska dokumentarna fotografija – novi pogled na obiteljski život

Možda bolje rečeno – novi pogled obiteljskog života?

U svakom slučaju, život. Obiteljski život.

Što vam prvo pada napamet kada pomislite na obiteljski život? Koje emocije budi u vama?

Meni je to nešto najbolje što mi se ikada dogodilo, istovremeno nešto najteže od čega često želim pobjeći, a nikad ne odem. U glavi mi je kaos, buka, nered, nezadovoljstvo, propitkivanje, umor. Istovremeno i spokoj i mir i čuđenje i blagost i mnogi drugi nadnaravno veliki osjećaji, od kojih mnoge i po prvi puta osjećam.

A što kad bismo obiteljski život trebali opisati fotografijama, kako bi to izgledalo?

Obiteljska dokumentarna fotografija relativno je novi pravac u svijetu fotografije kojoj je cilj prikazati život pojedine obitelji na jedan sasvim običan, svakodnevno ponavljajući dan.

Kako to uopće izgleda, pitate se?

Pa najbolje stvari često su najjednostavnije. Zakažemo zajednički termin i ja vam se pojavim na vratima. Ugostite me, ponudite mi kavu ili sok. Oboje prolazi. Polako se upoznajemo, vi vidite da sam ja normalna osoba, ponekad imam rupu na čarapi, ali zato uvijek tražim papuče. Muževi su ispočetka zbunjeni, a možda ste i svi, jer koliko god ja bila ‘normalna’, ipak vama nije pretjerano ugodno ispred fotoaparata, a niti normalno da vam neka strankinja bane u kuću i krene škljocat oko vas, penjat se po kauču, zavlačit ispod stola, valjat po podu.

Ali ja ne tražim nikakav poseban tretman niti vaš pretjeran angažman, samo želim da budete što više svoji.

Hoće li meni na odjeći ostati tragovi vaše neobrisane prašine? Koga briga? Kao da doma hodam čišća!

Hoće li se djeca u nekom trenutku početi svađati i plakati? Vrlo je vjerojatno da hoće, ali tamo nekad daleko, kad svi tantrumi prođu i zadesi vas mala djeca mala briga sudbina, zar vam ne bi bilo fora jednog dana i ovakve prizore imati sačuvane? Pitam za prijateljicu!

Provedemo tako u vašem obiteljskom ritmu tri do šest ili po dogovoru i više sati. Postanem inventar kuće, ona mušica na zidu, muževi otvaraju pivo, djeca pokazuju zube, a majke…klasika. Hobotnice, magarice, simbioze, što god treba one su, konačno tu, ispred fotoaparata, viđene. U svom redovnom stanju.

A ne znam, naša je svakodnevica dosadna, što bi uopće slikala, djecu na mobitelu?

Ako i mislite da je vaša svakodnevica dosadna, ulaganje u obiteljsku dokumentarnu fotografiju jedan je od začina života.

Nećete tri sata sjediti na podu i igrati se autićima, ali će vas moje prisustvo ipak potaknuti da se posvetite jedni drugima, da kvalitetno provedete zajedničke trenutke, oživite stare navike, da se povežete, da uživate u tim trenucima.

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu… Obiteljska dokumentarna fotografija želi demistificirati savršenu sliku obiteljskog života kakva nam je godinama servirana. Želi razotkriti sve njegove klišeje, osloboditi svake nelagode i ustručavanja, pokazati stvarni život, sirov, prljav i dlakav. Scene su to u kojima roditelji prepoznaju sami sebe i svoju djecu, trenutke iz kojih mogu izvući snagu ili vidjeti neku novu poruku.

“Fascinantno mi je bilo što si mi dala uvid u taj paralelni svijet koji se događa oko mene, a kojeg nisam bila svjesna niti bih ga ikada mogla proživjeti da ga nisam vidjela na tvojoj fotki. Tvoje fotkanje nije samo dokumentiranje nečega što se desilo nego daješ širu sliku, drugu perspektivu, da mi je čak i moja “dosadna” svakodnevica izgledala super.”

Trebam li što dodati na ovaj komentar klijentice? Zahvalnost je riječ.

Obiteljska dokumentarna fotografija svakako nije esencijalna ljudska potreba koju moramo zadovoljiti da bismo preživjeli. To je stil života ili koliko mi je u životu nešto bitno.

Ispunjavaju li me ovakve uspomene, oplemenjuje li me stvaranje ovakvog naslijeđa, uveseljava li me ovakvo iskustvo, osjećam li se bolje? Dok ne pokušate sigurno nećete znati, ali realno, nemate što izgubiti.

Obiteljski život je divan i težak. Obiteljska dokumentarna fotografija priča sve njegove slojeve.

Ispričajmo tvoju priču!

Za više informacija i dogovora možeš me pronaći na: www.ma-mamagre.com , kontaktirati putem maila na mamagare.kidzphoto@gmail.com te zapratiti na Instagramu i Facebooku.

Ivana Alerić majka je troje djece i fotografkinja. Bavi se obiteljskom dokumentarnom fotografijom, još uvijek, kako sama kaže, nedovoljno prepoznatim žanrom obiteljske fotografije. Njezina fotografija osvojila je drugo mjesto na najprestižnijem međunarodnom natjecanju u području dokumentarne obiteljske fotografije.