Sjedim u sudnici, ne shvaćam što se događa, gledam “još samo kratko” muža i pomišljam si, ali volim ga, previše ga volim, ne želim niti jednog drugog. Nikad nije ni postojao nitko drugi osim njega, ne želim da se to ikad promijeni. Samo nekoliko dana nakon, stiže najteži papir na svijetu, postajem bivša žena sa službenim datumom Valentinova. Ja kao najveći romantičar na svijetu, na Valentinovo sam postala “slobodna žena”. Nakon 14 godina. I od kud sad krenuti? Moj bivši muž bio je moja prva ljubav i prvi dečko. Propustila sam istraživanja, dejtanja, studentske dane, prekide. O koliko propusta! Gdje mi je bila pamet?! Moj prvi prekid bila je rastava braka. Još mjesecima nakon maštala sam kako će se vratiti doma, opet me zaprositi i krenut ćemo ispočetka. Sve zaboraviti….
trenutak kada sam shvatila da moram ponovo pronaći sebe
Zadnjih dana najčudnije godine mojeg života šetala sam satima i s osmijehom rekapitulirala sve što mi se dogodilo u toj godini. Pandemija je u našim životima bila samo nešto popratno. Utjecalo je mnogo, prvenstveno na posao no korona je za nas predstavljala, nažalost, najmanji problem. Moj život se promijenio neopisivo. Neusporediv je. Prije samo godinu i pol bila sam udana žena, sretna u braku, s dvoje divne djece, predivnim prijateljima, širom obitelji i financijskom stabilnošću. Imala sam sve. Barem sam mislila da imam sve. Prepuna zahvalnosti svaku večer sam razmišljala jesam li dovoljno učinila za muža i djecu. Jesam li dobra majka, jesam li zbilja morala toliko vikati tijekom dana, možda nisam trebala mužu nešto njurgati. Pašta je bila možda prejednostavno jelo i kad sam se zadnji put javila prijateljici?…