Jozo veseliš li se što si dobio brata? Pitale su seoske babe strica kada se rodio moj tata. “Šta se imam veselit, završit će k’o i onaj lanjski” odgovorio im je britko tada sedamnaestogodišnji Jozo. Morbidno, pomislile ste. Slažem se! Ali to su bila drugačija vremena. Tada se rađalo u polju, u “izbi” (plus bodovi ako znaš što je izba). Tada su djeca obolijevala od misterioznih groznica i umirala jednako naglo kao što su i dolazila na svijet. Od sedmero djece koje je rodila, moja je baba Iva na noge podigla samo dvoje, to je bilo uobičajeno. Osim što su umirala djeca, umirale su i rodilje. Sjećate se školske Lektire Breze? Čija je glavna junakinja bila “krhka i boležljiva”, pa ju je porod dokrajčio. Jadna, blijeda i tanka kao Breza!…