Nedavno sam sa prijateljicom sjedila na radionici pod nazivom “Mediji i djeca” organizirane od strane udruga Abeceda roditeljstva i Najsretnija beba Hrvatska koja me zaista zaintrigirala i navela na razmišljanje o tome koliko sam zaista prisutna i posvećena dječici dok sam s njima. Na porodiljnom dopustu ostala sam dok maleni nisu napunili 2 i pol godine i tijekom tog boravka kod kuće nije mi bio problem osmišljati razne igre kako bih ih zabavila i ujedno naučila nekim novim stvarima koje su bile prikladne njihovoj dobi. Međutim, tada su zaista bili mali i zahtjevi mališana u toj dobi uvelike se razlikuju od današnjih kada imaju 3 i pol godine. I ja sam od mame koja je svo vrijeme provodila s njima kod kuće odjednom počela raditi i provoditi puno radno vrijeme…
TATA, TI SI MOJ PRIJATELJ
Večer je… Fino smo se naklopali, pogledali svoje omiljene crtiće, oprali zubiće i vrijeme je za odmor. Moj muž i ja malene uvijek zajedno otpratimo na spavanje. Ljubimo ih za laku noć, zapjevamo poneku pjesmicu, kažemo da ih jako volimo i neka lijepo spavaju i odmore. Dok je stiskao svoju bebu-tješilicu i lagano padao u san naš sinčić je rekao: “Tata, ti si moj prijatelj!”