Dok nismo uselili u naš stan (khm…zapravo stan od banke), ovog pitanja nije bilo. No imam osjećaj kako smo stavili ključ u bravu da je svima došla obavijest na google kalendaru da je sad postalo okej počet postavljati to pitanje. Sada više nemaju izgovora. Imaju krov nad glavom i „previše“ godina – što mogu još čekati? Isti podsjetnik se valjda javi kada prestaneš dojiti ili daš dijete u vrtić jer najgore što se može dogoditi je prevelika razlika u godinama pa kako ćeš onda? Nije mi nikad bilo jasno gdje zapravo čuči taj poriv, taj mali glasić u tebi koji te kopka, da osim što razmišljaš o zakačenim jajnim stanicama u tuđoj maternici, da i tu znatiželju sprovedeš u djelo. Prvo da dobaciš usput, kao dobar dan kako vam je…
