Autor: Tea Horvat

zašto motorički razvoj igra ključnu ulogu u funkciji jezika, disanja i kasnije govora

U posljednje vrijeme sve češće čujem pitanja o jeziku. Treba li biti na nepcu? Je li frenulum kratak? Treba li raditi vježbe za jezik? Roditelji danas imaju puno više informacija nego prije, što je zapravo jako dobro. Ali u toj količini savjeta često se izgubi jedna vrlo važna stvar – tijelo u kojem taj jezik djeluje. U svom radu s bebama i malom djecom vrlo često vidim isti obrazac. Kada je trup nestabilan, kada dijete nema kvalitetnu rotaciju ili stabilnu kontrolu glave, tada vrlo često vidimo i disfunkcionalan položaj jezika. Otvorena usta. Jezik koji je nisko u ustima. Slab rad usana. Protruzija jezika pri hranjenju. To nije slučajnost. Jezik nije izolirani organ koji radi sam za sebe. On je dio puno šireg sustava. Tijelo je baza za funkciju jezika Kada…

beba preskače faze, teže podiže glavu ili sjedi u W? mogući uzrok je tonus

Tonus mišića kod beba – što nam govori niski, povišeni i fluktuirajući tonus i zašto je rana procjena ključna Tonus mišića označava prirodnu, stalnu napetost mišića u mirovanju. Važno je naglasiti da tonus nije isto što i snaga mišića – on je pod kontrolom središnjeg živčanog sustava i predstavlja osnovu za svaki pokret, stabilnost tijela i pravilno držanje. Kod beba se tonus postupno oblikuje i prilagođava tijekom prvih mjeseci i godina života. Njegova kvaliteta izravno utječe na način na koji će dijete učiti kretati se, istraživati okolinu i razvijati motoričke vještine. Tonus sam po sebi ne „prolazi“. Dijete koje ima niži ili povišeni tonus ostat će s tom karakteristikom i kasnije u razvoju, no pravovremenom stimulacijom, ciljanom igrom i pravilnim rukovanjem moguće je znatno unaprijediti kvalitetu pokreta. U ovoj ranoj…

sjedeće hodalice: zašto više štete nego koriste?

Sjedeće hodalice, na prvi pogled izgledaju kao praktično pomagalo koje će pomoći bebi da što prije prohoda. U stvarnosti, međutim, one su jedno od najopasnijih i najpogrešnije shvaćenih dječjih pomagala. Idemo redom… 1. Velika opasnost od ozljeda Jedan od glavnih razloga zbog kojih stručnjaci ne preporučuju hodalice jest visok rizik od ozljeda. Dijete u hodalici se može kretati iznenađujuće brzo – mnogo brže nego što roditelj može reagirati. Samo nekoliko sekundi dovoljno je da dođe do: • Pada niz stepenice: najčešći i najteži oblik ozljede • Udaranja u namještaj ili zidove • Dosezanja opasnih predmeta poput vrućih površina, svijeća ili električnih utičnica • Opeklina i trovanja, jer u hodalici dijete može dohvatiti ono što mu inače nije dostupno Istraživanja pokazuju da je tisuće beba svake godine završavalo na hitnom prijemu…

motorički razvoj bebe: zašto “nadoći će” nije uvijek dobar savjet?

Prva godina života djeteta vrijeme je intenzivnog razvoja. U tih 12 mjeseci beba prolazi kroz cijeli niz motoričkih prekretnica – od podizanja glavice, preko okretanja, puzanja i sjedenja, pa sve do prvih koraka. No, ono što se često zaboravlja jest da nije dovoljno samo „doći“ do tih prekretnica. Jednako, a možda i važnije, jest kako beba do njih dolazi. Pokret bi trebao teći prirodno Zdrav motorički razvoj znači da se pokreti nadograđuju, usavršavaju i izgledaju prirodno. Beba pokušava, uči iskustvom i kroz te pokušaje stječe nove vještine. To je potpuno normalan dio učenja i baš na taj način dijete gradi temelje svog kasnijeg kretanja. No, postoji razlika između uobičajenih pokušaja i situacija kada nešto nedostaje. Ako se beba muči toliko da ne uspijeva savladati pokret, odustaje ili – kod većih…

zašto bebu ne treba prerano posjedati: razvoj nije utrka, nego proces

Posjedanje bebe i motorički razvoj U prvih godinu dana bebinog života, svaki pokret i svaka promjena položaja rezultat su prirodnog i precizno uređenog procesa sazrijevanja živčanog i mišićnog sustava. Jedna od najvećih zabluda s kojom se kao roditelji često susrećemo je ideja da bi beba trebala što prije sjediti. U stvarnosti, prerano posjedanje može usporiti ili poremetiti prirodan tijek motoričkog razvoja – a ponekad čak dovesti i do neželjenih kompenzacija koje kasnije mogu utjecati na držanje, ravnotežu i finu motoriku. Sjedenje je rezultat, ne cilj Sjedenje se ne događa “odjednom”, nego kao rezultat brojnih prethodnih koraka: kontrole glave, rotacije trupa, prijenosa težine, stabilnosti zdjelice i sposobnosti prijelaza iz jednog položaja u drugi. Beba ne treba biti “naučena” sjediti – ona do sjedenja dolazi sama, kroz kretanje po podu i istraživanje…